Caleb je doživio tešku nesreću i završio s teškim oštećenjem mozga. Polomljenog tijela, nesposoban za kretanje, jedino što je mogao je pomaknuti oči koje su odavale veselje što vidi Colonela, terapijskog zlatnog retrivera.
Svaki put kad su doveli dlakavog ljubimca, Caleb bi se potrudio malo više, dao sve od sebe i zaboravio da je u bolnici. Kroz igru i motivaciju, umjesto da je, kao mnoga djeca s ovim problemom, pao u depresiju i zauvijek ostao nepokretan, prošao je kroz transformaciju koja mu je spasila život.
Njegovi su roditelji bili shrvani cijelom situacijom, a kada su vidjeli kako Caleb reaguje na Colonela, stvari su se promijenile. To im je vraćalo nadu i zbog tog divnog psa počeli su razmišljati pozitivnije.
Nakon mjesec dana, Caleb se počeo kretati i bio je puno živahniji. Njegov je otac izjavio da su terapijski psi neka vrsta čarolije jer samo bivanje u bolnici je tužno. Atmosfera koja vlada njezinim prostorijama gotovo uvijek je sumorna, a stvari i ljudi nisu “normalni”, no kada životinja zakorači u te prostorije, cijela bolnica postaje igralište.
/Index.hr/
