Bosna i Hercegovina i dalje ima najniže prosječne brzine interneta među zemljama zapadnog Balkana, uprkos određenim pomacima posljednjih godina. To u praksi znači da većina korisnika može funkcionisati u skladu sa svakodnevnim potrebama, ali su brzine ograničavajuće i manje pouzdane.
Istraženo je koje su ključne prepreke koje bi država trebalo da savlada da bismo barem dostigli susjede ili barem približili europskim standardima pristupa širokopojasnom brzom internetu.
Koliko ste puta posegnuli za mjerenjem brzine interneta, jer vam se učinio sporijim nego što bi trebalo ili vam je potrebno? Nije bez razloga. Bosna i Hercegovina ima najsporiji internet u regionu.
Podaci mjernih platformi govore da su prosječne brzine protoka podataka i do nekoliko puta manje u odnosu na ostale zemlje Zapadnog Balkana. Pri tome, plaćamo isto ili više za sličan paket usluga.
Pokrivenost ultrabrzim širokopojasnim internetom i pristup optičkim mrežama u našoj zemlji takođe je znatno ispod prosjeka, u odnosu na prosjek zapadnog Balkana.
Među najvećim operaterima koji su kontaktirani oglasili su se jedino iz BH Telecoma. Ulaganje u širenje optičke infrastrukture i postepeni prelazak korisnika učinio je da u ovom trenutku oko 20 posto korisnika koristi brzine između 100 Mbps i 1 Gbps. Najveći izazov su sporost administracije u izdavanju dozvola i različita legislativa po kantonima, kao i nedostatak strateških dokumenata koji bi uredili ovu oblast.
U Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) kažu da operateri razvijaju fiksnu mrežu bez propisanih obaveza, u skladu sa vlastitim komercijalnim interesima, dok u mobilnoj mreži ispunjavaju određene uslove za dobijanje dozvola. Donošenje strategije razvoja u skladu sa europskom agendom pristupa širokopojasnom internetu smatraju ključnim.
“Mjere koje je, između ostaloga, potrebno razmotriti uključuju harmonizaciju propisa u Bosni i Hercegovini u pogledu građenja mreža, uspostavu modela finansiranja za nekonkurentna područja, te podsticanje razvoja i korištenja digitalnih usluga, kao pokretača razvoja na strani potražnje”, naveli su iz Agencije.
Neto dobiti dominantnih telekom operatera i njihove profitne marže govore da su dva od tri vrlo sposobna za ozbiljnije investicije u razvoj infrastrukture. Nepostojanje pravno-političkog okvira za skok u digitalnu budućnost i tzv. etničke podjele poslovnih interesa su faktori zastoja, saglasan je i jedan od autora nedavno predstavljene Mape puta za digitalnu transformaciju.
“Ali i interesi određenih kompanija koje, čini mi se, ne žele da ulažu više od onoga koliko je nužno i potrebno da imaju lijepu zaradu na kompletnom pružanju usluga”, smatra koautor Mape puta za digitalnu transformaciju Dejan Lučka.
Lučka ukazuje na činjenicu da ni zemlje regiona nisu u potpunosti pristupile smanjenju digitalnog jaza, ali su u odnosu na Bosnu i Hercegovinu daleko odmakle. Europska unija postavila je ciljeve kroz Digital economy and society index (DESI) da u ovoj godini sva domaćinstva imaju pristup brzom internetu od 100 Mbps, a za pet godina da dostignu 1 Gbps i potpunu pokrivenost 5G mrežom.
Kada su u pitanju zemlje regiona, Hrvatska prednjači u mobilnim brzinama sa oko 100 Mbps, potom Srbija sa 90 Mbps, dok Bosna i Hercegovina značajno zaostaje s prosjekom od oko 35 Mbps.
/Agencije/
