Ne volim prisluškivati tuđe razgovore. Međutim, dok sam putovala autobusom i sjedila blizu djevojke koja je prilično glasno telefonirala, to ipak nisam mogla izbjeći.
“Izvini, mama, ali nisam mogla doći kod tebe na ručak, bila sam u Gradiški… u Gradišci… Da, da… Ne znam gdje je ona, mislim da je na Majorki… na Majorci…”
Dalje više nisam čula o čemu pričaju. U mislima su mi samo Gradiška i Majorka, odnosno lokativ tih geografskih imena i glasovna promjena koju smo svi učili još u osnovnoj školi. Naravno, riječ je o sibilarizaciji. Sibilarizacija se sastoji u promjeni zadnjonepčanih suglasnika k, g, h u zubne suglasnike c, z, s kada se nađu ispred vokala i, nastavka za oblik. Na primjer: ruka – ruci, knjiga – knjizi, osmijeh – osmijesima.
Zašto onda nismo sigurni da li je ispravno reći u Gradišci ili u Gradiški, odnosno na Majorki ili Majorci? Zato što je sibilarizacija glasovna promjena kod koje često dolazi do odstupanja. Kada je konkretno riječ o geografskim pojmovima, u Pravopisu srpskog jezika Matice srpske se navodi da je zbog prozirne veze s opštim imenicama ispravno samo Rijeci, Palanci, Banjaluci (i Banjoj Luci), ali – Boki, Kreki, Krki.
U nekim slučajevima pravilna je upotreba i onih riječi u kojima nije izvršena promjena i onih riječi u kojima jeste izvršena promjena.
Prema tome ispravno je Gradiški i Gradišci, Liki i Lici, Požegi i Požezi, Rumenki i Rumenci. Komplikovano? Jeste! Zato i u Pravopisu autori navode da bi bilo poželjno (i od korisnika, verujemo, pozdravljeno) da se normativna gramatika i pravopis odluče za jedno. Što se tiče stranih geografskih pojmova, oni po pravilu nemaju alternacije (u odnosu k, g, h prema c, z, s, sibilarizaciji), pa se mijenjaju ovako: na Majorki – ne u Majorci, u Meki, Kazablanki, Nebraski, Malagi, Rigi, Katangi i Volgi. Međutim, i više je nego jasno da i ovdje mora postojati odstupanje, jer nikad nismo čuli da neko kaže da je bio u Ameriki. Zato Pravopis dalje navodi: Osim u rijetkim slučajevima, na primjer u Americi, Africi, Atici, Korzici, Aljasci. I dalje je komplikovano, ali zanimljivo. Razmišljajući o državama, gradovima, padežima, glasovnim promjenama i odstupanjima od njih, brzo mi prođe ne baš kratko putovanje autobusom te izađoh na jednoj stanici u Banjaluci. U potpunosti sam sigurna da se kaže u Banjaluci.
/Nezavisne/