Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta“ Gradiška predstavilo je večeras, pred mnogobrojnom publikom koju su činili autori čija su djela nagrađivana na literarnom konkursu “Istina o Srbima“, predstavnici univerziteta, javnih institucija, kao i brojni drugi gosti, knjigu sabranih djela pod nazivom Antologija “30 godina Istine o Srbima 1995-2025.“
U knjigu, koju su večeras mnogi imali priliku dobiti na poklon, uvršteno je trideset godina nagrađivanih literarnih radova odabranih na konkursima “Istina o Srbima“.
Prema riječima dekanice Filološkog fakulteta u Banjoj Luci, prof. dr. Mirjane Babić, sami počeci SPKD “Prosvjeta“ vezani su za entuzijazam trideset fakultetski obrazovanih Srba na prostoru Bosne i Hercegovine, koji su pokrenuli svoj kalendar i započeli brojne aktivnosti. U Gradišci, u Ulici Georgija Nikolajevića broj 1, nalazilo se sjedište društva osnovanog 1934. godine.
„Tu je otvorena prva muzička škola koju je u potpunosti finansirala Prosvjeta i to je bila jedina takva škola u cijeloj Bosni i Hercegovini. Pored toga, otvoren je i đački dom. To su bile prve krucijalne aktivnosti koje je Prosvjeta realizovala. Godine 1949. Prosvjeti je sve oduzeto“, podsjetila je profesorica Babić, osvrćući se na rad društva, te naglasila da danas neki drugi, poput profesorice Radane Stanišljević i njenih saradnika, nastavljaju misiju prosvjećivanja.
U ime nagrađenih autora u proteklih trideset godina obratio se književnik i pjesnik Miladin Berić, istakavši da je ratne 1995. godine Gradiška smogla snage da pokrene literarni konkurs „Istina o Srbima“, jer smo se, kako je rekao, u onom teškom vremenu možda ogriješili o istinu o Srbima i njihovim žrtvama, koje su bile tragične i teške.
„Prosvjeta nam je dala mogućnost da se kroz pisanu riječ obratimo svima vama i da na kraju svi oni najbolji radovi budu zastupljeni u jednoj ovakvoj monumentalnoj antologiji“, rekao je Berić.
Mr Dario Gvozden, koji je i lektor antologije, u svojim zapažanjima o jeziku i stilu naglasio je da, ukoliko bismo željeli da izmjerimo jedno vrijeme, to bismo činili onim što je u tom vremenu napisano, stavovima koji su tada izrečeni ili postupcima koji su tada činjeni.
„Riječ koja je nastajala u proteklih trideset godina potvrđuje stav naroda o jednom važnom trenutku naše istorije, o njenim svitanjima i sumracima, usponima i padovima. Svaka riječ čuva autentičnost jezika kojem pripada, a ova antologija čuva autentičnost grada Gradiške i srpskog jezika obojenog narodnim govorom, koji je u ovoj knjizi izuzetno nadahnut bolom, patnjom i ljudskim vapajem, ali i životnim optimizmom i mišlju da stojički treba izdržati i suprotstaviti se svakoj prepreci koja je pred nama“, rekao je Gvozden.
Profesorica Radana Vila Stanišljević prigodnom besjedom potsjetila je na značaj očuvanja pisane riječi i ukazala na važnost ove knjige, ističući da će ona sa polica biblioteka govoriti jezikom budućnosti.
„Riječi koje su izgovorene i zapisane u antologiji toliko su životne da im ni vrijeme ni prolaznost ne mogu ništa, jer će se uvijek naći neka djetinja ruka koja će posegnuti za knjigom, pročitati pjesmu i zapitati se ko li je ovo napisao u nekom vremenu kada ja još nisam bio“, istakla je Stanišljevićeva.
Svi su saglasni u jednom antologija je svjedok, poput srednjovjekovnih zapisa i natpisa koji su govorili o običnom čovjeku, njegovom mišljenju i stavu, svjedok događaja devedesetih godina i vremena nakon toga, kada je srpski narod stradao.
