Trinaesta po redu zbirka poezije “U vozu bez klase“ autorke LJiljane Vujić Tomljanović predstavljena je Kulturnom centru u Gradišci.
Ljiljana Vijuć Tomljanović kaže da je riječ o zbirci poezije koja je podijeljena u tri cjeline, sa 56 pjesama koje su nastajale tokom protekle četiri godine.
-Neki kažu da su moji stihovi teški i nerazumljivi, ali to su oni koji ne shvataju da smo do te mjere iskomplikovali svaki segment života da više ni u čemu ne možemo da prepoznajemo jednostavnost, a upravo to je suština čovjekove prirode, života i postojanja. Putujemo u vozu bez klase, ali to ne prepoznajem. Podjelili smo ga u vagone i klase u kojima nema utjehe za uplakane i sirote, nema nas i srce je prazno da ljubav traje. Putujemo svi zajedno ali mnogi ne razmišljaju zašto i kuda. Dok putujemo u sebi prepoznajemo taj rastrgani svijet ljubavi, koja nam se u jevanđeljima potpuno otkriva kao dijete, nevino, koje će za sobom ostaviti neizbrisive tragove ispisane krvlju, istakla je Tomljanovićeva poruku svoje zbirke.
Pored autorke, o knjizi je govorila profesorica Radana Vila Stanišljević.
– Ovo je najzrelija zborka poezije LJiljane Vujić Tomljanović, koju su u ovom trenutku iznjedrile ne njene godine, nego njena zrela darovitost. Od samog naziva voz bez klase, to je zapravo život svih nas, jer mi nikad ne znamo u kojoj smo klasi, da li smo u pravom vagonu i kad siđemo da li će biti kasno da razmišljamo zašto smo tu bili. Ta uzaludnost našeg snivanja da možemo nešto odrediti, a istovremeno poimanje dubine čovječanstva, svijeta, zabluda i promašaja, a zatim odjednom kod autorke se prostre sumatraizam Crnjanskog. Vrlo zrela zbirka, misaona, mislima da je to njena najbolja knjiga, istakla je Stanišljevićeva.
Veče poezije LJiljane Vujuić Tomljanović u Kulturnom centru svojim nastupom uveličali su učenici Osnovne muzičke škole „Branko Smiljanić“ iz Gradiške: Anđela Simić i Andreja Pačavra, klavirski du i Dragana Milivojša,gitara.
Pored njih publici predstavila djevojčica Ana Marija Slijepčević na klaviru.
