„Nijedna druga namirnica ne zahtijeva toliko prostora kao meso i mlijeko“, navodi se u najnovijem Atlasu. Iako je samo 17 odsto kalorija u ljudskoj ishrani životinjskog porijekla, one zauzimaju 77 odsto komercijalno iskorišćenog zemljišta. Posledica takve nesrazmjere jesu monokulture (npr. soja za stočnu prehranu), prekomjerna upotreba vještačkog đubriva i pesticida, što sa sobom povlači izumiranje vrsta, ali i bolesti kod lokalnog stanovništva. Broj ljudi na svijetu se u poslednjih 50 godina udvostručio, a konzumacija mesa se utrostručila. To je opasan trend jer prouzrokuje glad, siromaštvo, promjenu klime i izumiranje životinjskih i biljnih vrsta.
Primjera radi Nijemci su u 2016. po glavi stanovnika konzumirali 59 kilograma mesa. To je nešto manje nego prethodne godine, ali je ta količina poslednjih desetak godina manje-više ista. Količina se dakle ne smanjuje, uprkos brojnim kampanjama koje ukazuju na štetnost mesa. Njemačko društvo za hranu preporučuje najviše pola te količine, a i atmosfera u društvu za mesojede sve je nepovoljnija.
Društvo je u svakom slučaju podijeljeno. Protivnici konzumacije mesa sve su glasniji, što je djelimično zasluga i tzv. „Mesnog atlasa“ koga od 2012. svake godine izdaju fondacija „Hajnrih Bel“ (bliska stranci Zeleni), Savez za zaštitu životne sredine i prirode (BUND) i njemačko izdanje nedeljnika „Le mond diplomatik“. Cilj te publikacije jeste širenje svijesti o boljem kvalitetu ishrane, o odnosu prema životinjama i pozadini industrijske obrade mesa.
Konzumacija mesa podstiče klimatske promjene
Konzumacija mesa ima i dalekosežne posledice na globalno otopljenje. Prašume se krče kako bi se dobile površina za uzgajanje monokultura za prehranu stoke, a time se gube dragocjeni prirodni rezervoari ugljenika. Industrijska proizvodnja mesa i društveno je štetna, jer ona ugrožava egzistenciju mnogih malih stočara širom svijeta. Tako konzumacija mesa indirektno ugrožava socijalne ciljeve Ujedinjenih nacija o smanjenju siromaštva do 2030.
Sajvet za ishranu: Danas zeleno, sutra crveno, prekosutra, žuto
Prof. Ahim Špiler sa Univerziteta u Getingenu, koji se bavi edukativnim metodama koje vode ka smanjenju konzumacije mesa, kritikuje državu jer premalo ulaže u takvu vrstu edukacije. Dvije trećine potrošača nije svjesno veze koja postoji između konzumacije mesa i klimatskih promjena. Postoje mnoge metode kojima bi dugoročno mogla da se smanji potrošnja mesa: od etiketa koje daju tačne podatke o porijeklu i količini ugljen-dioksida koji nastaje proizvodnjom određene namirnice, preko uvođenja više vegetarijanskih obroka u kantine u firmama ili školama, pa sve do porcija koje sadrže manje mesa, ali je zato naprimjer desert besplatan.
Kad već jedemo, jedimo sve
I još jedna metoda bi mogla da doprinese svjesnijem odnosu prema mesu. Nekada se, često kažu stariji, ništa od životinje nije bacalo i najveći dio je završavao na tanjiru. Danas se kokošije noge ili svinjske glave izvoze u Afriku i Aziju, a u evropskim prodavnicama završava samo čist mišić. Neki poznati kuvari počeli su da spremaju hranu pod sloganom: „od njuške do repa“: želuci, mozgovi, bubrezi i pluća ne moraju po svaku cijenu da završe u psećoj hrani.
Uskoro bi, inače, klanju mogao i da dođe kraj. Sve su uspješniji eksperimenti „uzgajanja“ mesa u laboratorijama. Istovremeno, paleta vegetarijanskih proizvoda neumoljivo se širi. Rafovi sa takvim namirnicama mogu se pronaći i tamo gde ih do prije par godina niko ne bi očekivao.
A i političari polako prave nekakve pomake. Još 2007. donesen je zakon po kojem se obradiva površina vraća prirodi. Voćari u međuvremenu u svojim voćnjacima drže životinje koje tamo rastu pod uslovima koji su prikladniji njihovoj vrsti. „Vlada bi“, kaže Hubert Vajger iz organizacije BUND, „još ove godine trebalo da postavi smjernice za održivu promjenu svijesti kada je u pitanju uzgoj životinja za ljudsku ishranu.“
