Slava je zaštitnik domaćeg ognjišta i pomoćnik u svakom radu, veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana, naročito djece. Zato se savjetuje svim mladima koji zasnivaju svoje porodice da preuzmu slavu od oca ili da odaberu vlastito krsno ime.
Običaj je da se krsna slava prenosi sa koljena na koljeno, sa oca na sina. Na osnovu ove duge tradicije, lako se moglo zaključiti koje porodice potiču od istog pretka. Ako slave istu slavu, onda su od istog pretka; ali su se porodice tokom vremena i raseljavanja udaljiile.
Ako se sinovi ožene i ostanu u očevoj kući, onda svi zajedno nastavljaju da slave istog sveca. Međutim, ako jedan sin zasnuje svoju porodicu u drugoj kući, on treba u svom domu da ima sopstvenu slavu.
Danas su se mladi ljudi previše opustili i spremanje krsne slave doživljavaju kao preveliku obavezu. Da bi im bilo lakše, oni iz svojih kuća na dan slave dolaze u roditeljsku i tako je proslavljaju. Ovakve slave opstaju dok su im roditelji živi, a nakon toga mlađi najčešće više ni ne praznuju. Što je potpuno pogrešno.
Prve godine nakon osnivanja vlastite porodice, sin dolazi na očevu slavu. Kad se kolač isiječe, otac iz svoje desne ruke predaje sinu jednu četvrtinu kolača, poljube se, jedan drugom čestitaju slavu, a otac poželi sinu da sa svojom ženom i djecom dugo u zdravlju slavi krsnu slavu. Sin nosi dio kolača kući, podijeli ga sa svojom porodicom, a već naredne godine počinje redovno da slavi svog sveca zaštitnika u svom novom domu.
Porodičnu tradiciju slavljenja Svetog Jovana Krstitelja nastavila je porodica Kovačević iz Banje Vrućice kod Teslića. Uoči slave otac Branko dao je svom sinu Davoru blagoslov da može nastaviti slaviti Svetog Jovana Krstitelja sa svojom ženom i njihovih troje djece u vlastitom domu. Bili smo gosti na ovom običaju i krsnoj slavi, pogledajte kako je to izgledalo..
