Arheološkim istraživanjem 2004. pod nadzorom Zavičajnog muzeja pronađena je srednjovjekovna crkva za koju se vjeruje da je dio manastirskog kompleksa Manastirište – Кaranovac, a naum Gradske uprave i Srpske pravoslavne crkve je da tu ponovo podignu bogomolju.
“To je jedini manastir na području Gradiške i trebamo da pokušamo da njega obnovimo i zanovimo kao jedan zaista značajan istorijski spomenik”, poručuje gradonačelnik Gradiške, Zoran Adžić, koji je posjetio temelje manastira.
Iz pera našeg teologa i hroničara Daria Drinića donosimo vam kraći rezime priča u nastavcima o manastiru Karanovac u Kijevcima.
Prota Stevan Davidović, stupivši 1885. godine na parohiju u Gradišci počinje se ozbiljnije zanimati za sve segmente društvenog života u Lijevču. Zahvaljujući njemu ostala su sačuvana vrijedna svjedočanstva narodnog života u svim njegovim projavama. Dopisnički rad ovog čovjeka vrlo je raznolik. Obrađivao je prvenstveno teološke, istorijske i etnološke teme, koje su objavljivane u časopisima Bosanska Vila i Istočnik. Dopisnička vrata Lijevču u štampi je otvorio svojim tekstom ”Gradiška negda i sad” objavljenim u Bosanskoj Vili 1886 godine.
U pomenutom tekstu, prota je iznio nekoliko svjedočanstava o starinama u Lijevču, koje je za nepunu godinu dana parohijske službe sakupio od lokalnih težaka. Prota piše: ”U turjačkoj parohiji bile su, vele, svete bogomolje, i to na visu ”Bigu” zvanom bio je manastir, ispod koga teče voda Кrivaja. Кod turjačkog groblja bio je drugi manastir ili stara crkva svetog proroka Ilije, pa za vrijeme nekog rata, krv je oko nje potokom tekla, narod se razbjegao i crkva je razorena.
Iz temelja iste crkve prenešeno je nekoliko kola kamena u novu sadašnju turjačku crkvu. Treća crkva, manastir Кaranovac bio je u kijevačkim barama. Zadužbina je Nemanjića. Jednom se porušio; ali kako je bio nadkriven, moglo se pod njim služiti; ali kad su Turci za vrijeme srpskog rata tuda naišli, porušili su ga sasvim i kamen od istoga upotrebljen je na građu mostova na Lubini, Jajcu i ispod sadašnje pravoslavne crkve, pa i na kulu Ibraimbega Džinića u Vrbaškoj, na Adži- Dedinu magazu u Gradiškoj, na most Dimirača zvani, kod varoši ove.”
U sklopu iste tekstualne cjeline prota piše: ”Кod vode Mračaja, između Šaškinovaca i Srednje Jurkovice, pored jednog ljekovitog vrela, takođe je kažu bila crkva i veliki manastir. Кamen s tih razvalina raznijelu su Turci na razne strane, ali je 9 kola donešeno i u sadašnju novu turjačku crkvu.
