Gradiškom Kulturnom centru stigli su novi dva radovi na Konkurs ”Gradiško proljeće”.
Jasenovac
Kada bi Sava znala pričati,
o Jasenovcu svašta bi mogla ispričati.
To je kneževina vječnih vatrica
koje svijetle u tamnim noćima.
To je najdublja tišina i najglasnija istina
o onima koji su zlo činili i sebe osudili,
a da se na kraju i ne kaju.
U Jasenovcu, pokraj rijeke Save
padoše mnoge nedužne glave.
U Jasenovcu viđene su najstrašnije muke,
majkama djecu otimali su iz ruke.
Ulaze u Logor majke i djeca
majka drži dijete, sva u suzama jeca.
Otimaše majkama djecu malu
da bi svoju sačuvali glavu.
Romi i Jevreji u logoru stradaše,
njigove glave u Savu padoše.
Pored rijeke Save sadili su vrbe
da bi na njih vješali Srbe.
Tako na najstrašniji istravičniji način
stradaše mnogi Srbi, Romi i Jevreji
u njihovoj strašnoj i krvavoj aleji!
Mojoj Republici
Od Trebinja pa do Banja Luke,
naš narod uz mnogo truda i muk
branio je tebe, dome moj,
dao je za tebe, život svoj
Stvarali te, divna zemljo
i moj otac, a i đedo
stric , ujak, a i žene sve
braniše životom svoje ognjište.
Gdje god da idem u srcu te nosim,
tvojim imenom ja se ponosim.
Tu je moj dom, tu živim
dok sam živa tobom ću da se divim.
Pričaću svojoj djeci,
kako su naši preci
Republiku našu od neprijatelja odbranili
da bi danas njen rođendan slavili.
Tu je moj dom, tu živim
gdje god da krenem, tebi ću da se divim.
To je moja zemlja velika
moja najdraža Srpska Republika.
Pjesma za tetku
Nemojte mi zamjeriti,
zašto ovu pjesmu pišem.
Pjesmu posvećujem mojoj tetki
koju volim najviše.
Moja tetka ima dušu meku,
uvijek mi kaže lijepu riječ po neku
kad sam tužna utjehu mi pruži
rado voli sa mnom da se druži.
Ona je meni kao majka,
njen zagrljaj ko najljepša bajka
čim je vidim Sunce mi sine
i srce moje zaigra od miline.
Tetkin zagrljaj ne bih mijenjala
ni za šta na ovom svijetu,
ne bojim se priznati svima
da najviše volim svoju tetku.
Pjesma za sestre
Rodila mi moja majka,
dvije sestrice kao iz bajke
odrahnile nas su tri
nježne ruke moje majke.
Dvije sestre, dva bisera sjajna,
a ja drugi biser majke
moja ružo bajna
Bogatstvo je u životu,
kada imaš nekog ko te voli
ko na tebe stalno misli
i u tuzi razgovori.
Kristina Milutin
III, razred, ugostiteljski tehničar
Srednja stručna i tehnička škola
Sveti Sava
Takav događaj ne pamti istorija duga
da neko ko je vladar želi postati sluga.
Stefan i Ana ponosni roditelji te mudre glave,
glave Rastka Nemanjića, a kasnije Svetog Save.
Srpski ga je presto čekao,
ali on je na drugi način ugled stekao.
Vlast nije htio, za duhovnim životom je hrlio,
svim srcem srpsku budućnost je zagrlio.
Pobožan bješe još od malih nogu
svoj život posveti molitvi i Bogu.
Umjesto rodne zemlje, trnovit put gazi,
samo da ostane na Božijoj stazi.
Sav svoj život on je Bogu predao,
svakog čovjeka je kao brata gledao.
Gradio je manastire, crkve, škole,
širom svijeta mirio je zavađene narode.
Zahvaljujući njemu škole su pune nauke,
i pismo su savladale te male ruke.
Danas djeca znaju mnoge legende o njemu
i zahvalna su mu na svemu.
Vjekovi su mnogi prošli, al’ njegova živi slava,
svaka škola u glas kliče: ” Živio Sveti Sava ”.
Gradio je škole, al’ na Svetoj gori našao je mir
sa svojim ocem sagradio je manastir.
Vjekovima sija taj Božiji dar
od grijehova naš štiti sveti Hilandar.
Najveća svetinja sija u njegovu čast i slavu,
srce pravoslavlja hram na Vračaru.
Sve dok Srba na zemlji ima, odužit’ mu se neće moći,
jer nam je i danas njegova ruka od pomoći.
Januar 27. Srbi će s ponosom da slave
i cjelivaće ikonu Svetog Save!
Jasenovac
Iako je davno bilo još uvijek se pamti,
rana na srcima još svježa plamti.
Gdje naći lijek za takve rane,
kojim riječima opisati te strašne dane?
I danas brojna lica kvase gorke suze,
zašto taj Jasenovac bezbroj Srba uze?
Zašto taj Jasenovac na obali Save,
postade simbol smrti i strave?
I danas mi deda priča tužna lica,
izgubio sam dijete tamo i oca i strica!
Priča kroz plač i suze briše,
eh, neponovilo se više!
Prazna mi ostade kuća, niko da pokuca na vrata,
kasnije mi ubiše i rođenog brata.
A nisu bili ni dužni, ni krivi
od sviju njih samo ja i majka ostasmo živi.
I u hladnoći, žeđi i gladi
izmučen do kraja, a mora da radi.
Bile su to kilometarske kolone,
a nigdje nisu imali da se sklone.
Duž ceste bezbroj staraca i beba,
željni kapi vode i mrve hljeba.
Do kosti ih prožimaju muke ljute
u Boga vjeruju dok strepe i slute.
Mrtva tijela Savom plove,
jeziva slika istorije ove.
Bez duše ustaša ubija, muči i krade,
oprosti im Bože nisu znali šta rade!
Kakvu to Jasenovac ima jaku moć,
kad tolike Srbe pokrade za jednu noć?
Ko li nam takvu sudbinu skroji,
da ustaša ubija, a Boga se ne boji?
Zbog oholih i strašnih ljudskih djela
na Jasenovcu počivaju srpska tijela.
Bilo je to stradanje nedostojno ljudskog roda,
bilo je to gore nego najgora noćna mora.
Ne zaboravite, braćo, gdje su vam preci život dali,
mučeničkom smrću umrli, al’ svoju zemlju nisu izdali.
” Braćo Srbi, cijeli srpski rode,
ne dajte da Jasenovac u zaborav ode!”
Tatjana Klincov ll razred ekonomskih tehničara
JU SSiTŠ Vidovdanska 58 Gradiška
Proljeće
Laste s juga dolijeću,
raduju se proljeću.
I od suve, meke trave,
svoja mala gnijezda prave.
Veseli se cvrkut čuje,
cijelom šumom odjekuje.
Iz gnijezda će mali ptići,
svako svojim putem ići.
Gledaće ih mama ptica,
uplakana tužna lica.
Milica Mrakić, VII-2
O.Š. „Sveti Sava“ Dubrave