Ima jedan profesor kojeg svi vole, rekli bi sadašnji ali i bivši učenici Predraga Vasića, koji predaje fizičko vaspitanje u Tehničkoj školi Gradiška.
Ovaj skromni profesor voli ljude, a najviše svoje učenike kojima poklanja pažnju i mimo redovne nastave, odlazeći s njima na školska takmičenja, organizujući školu plivanja ali je prepoznatljiv i po tome što djecu usmjerava u humane stvari. U Gradišci je poznat i po tome što je 30 puta dobrovoljno darovao krv.
“Ja sam počeo darovati krv još u vojci i evo kad god me zdravlje posluži ja se ne libim da opet darujem krv. Tako učim i svoju djecu, da škola nije samo mjesto gdje će naučiti neke vještine, nego da trebaju biti solidarni, humani i da trebaju biti upućeni jedni na druge”.
Profesor Vasić naglašava da je današnjoj djeci potrebno više slobodnog vremena koje bi oni mogli kreativno ispuniti, a ne da svoje vrijeme troše na društvenim mrežama.
“Djeci trebamo osmisliti kako da provode slobodno vrijeme, kroz društveno koristan rad, kroz različite zajedničke akcije i sport naravno, kako bi ih udaljili od mobilnih telefona i društvenih mreža. Ova tehnologija je korisna ali se mora dozirati vrijeme koji trošimo na nju. Danas imamo dosta problema s djecom koja imaju krivu kičmu, deformisane prste u ruku, probleme s vidom i druge fizičke probleme, a sa druge strane imamo poremećaj pažnje. Uzrok svega je pretjerano korištenje društvenih mreža i prebrzog načina života.”
Vasić je prvi pokrenuo školu plivanja u Gradišci, naglašavajući da je potrebno više angažmana od svakog pojedinca da bi se nešto napravilo.
“Ivo Andrić je dobio nobelovu nagradu za književnost, a poticao je tada iz zemlje u kojoj je samo 20 odsto bilo pismenih ljudi. Lana Pudar je osvojila zlatnu medalju u plivanju, a Mostar, grad u kojem živi, nema olimpijski bazen. Znači da je sve do nas pojedinaca, tako smo kolega Željko Kalinac i ja pokrenuli školu plivanja kada su Bazeni Gradiška tek počeli s radom i kroz tu školu je prošlo oko 100 djece. Plivanje je ozbiljan sport i značajan za naše mlade, na žalost sada nemamo uslova da se nastavimo baviti edukacijom djece na ovom polju.”
Profesor Vasić je veliki ljubitelj zastavica fudbalskih klubova, kojih u svojoj riznici ima preko 100. Uz to on voli i pištaljke, kojih je sakupio više od 50.
Značajne su njegove zasluge i kod animacije žena u sportu, kroz svoj trenerski angažman u Ženskom rukometnom klubu “Triko”, gdje je po dolasku iz izbjeglištva 1996. godine, s obzirom da je izbjegao iz Donjeg Vakufa, počeo trenirati djevojke u ovom rukometnom klubu.
Kao predsjednik Sindikata Tehničke škole Gradiška pokrenuo je brojne humanitarne akcije ali se, kako kaže ne voli pretjerano eksponirati i najdraže mu je kada ga njegovi đaci zaustave na ulici ili na radnom mjestu i porazgovaraju s njim o vremenu kada im je bio profesor.
