Najnoviji slučaj iz Bosanske Krupe u kojem je kao počinilac ubistva i ranjavanja policajaca, maloljetno lice, još jednom je upalio crveni alarm o potrebi preduzimanja adekvatnih mjera u pronalasku uzroka, od kojih je se ističe onaj vezan za sistem vrijednosti koji je urušen. O problematici i mogućim rješenjima, razgovarali smo sa profesorom pedagoških nauka na Univerzitetu u Banjoj Luci, Nebojšom Macanovićem.
Iz domaćih i svjetskih medija sve češće dolaze informacije o sve težim slučajevima nasilja koje čine maloljetnici pa je tako i slučaj iz Bosanske Krupe ukazao da je naše društvo itekako ranjivo. Šta nam je ovaj slučaj otkrio?
“Najnovija tragična događanja govore u prilog tome da je kompletan sistem obrazovanja i vaspitanja, zakazao i zreo za korjenite promjene. Pored vršnjačkog nasilja imamo pojave i nasilja nad profesorima, gdje je nedavno bio slučaj udaranja profesorice od strane roditelja učenika. To su sve primjeri koji pokazuju da je krajnje vrijeme da se nešto preduzme.”
Koji je ključni problem u sadašnjoj primjeni mjera kada su u pitanju sankcije prema maloljetnim licima?
“Gledano sa pravnog aspekta, imamo jedan vakum između mjera koje se odnose na pojačan nadzor od strane Centra za socijalni rad i druge porodice i Vaspitno-popravnog doma. Nemamo krivičnu sankciju između te dvije mjere. To nam nedostaje najviše kada je izricanje ove mjere potrebno za starije maloljetnike. Tek kada maloljetnik počini više krivičnih djela onda se upućuje u Vaspitno-popravni dom. Imamo tu ustanovu i smatram da ima veliki broj djece kojima bi se trebale izreći vaspitno-popravne mjere i uputiti ih da provedu neko vrijeme tamo.”
Nekada su prosvjetni radnici imali autoritet, a danas?
“Plašim se da su roditelji i djeca zamjenili uloge, pa sada imate situaciju da djeca nameću neka pravila roditeljima, a ne roditelji djeci. Djeca imaju prava i obaveze, a osnovna obaveza djeteta je da pohađa školu i da uči. Međutim, dešava se sve češće da tu obavezu djeca zanemare pa se po dobijanju loše ocjene žale roditeljima koji dalje vrše pritisak na nastavnike i profesore. Znači imamo jednu ekspanziju nasilja ne samo kad su u pitanju djeca nego i odrasli, što je jasno iz prethodnih dešavanja.”
Gdje vidite da roditelji najviše griješe kada je u pitanju odgoj i vaspitanje njihove djece?
“Roditelji često pokušavaju da kroz svoju djecu ostvare neke ne ostvarene želje pa nameću interesovanja i zanimanja koja djeca nerado prihvataju. Danas pogotovo kada su nam putem medija i rijaliti programa servirani zapadnoevropski i američki sistem vrijednosti gdje svako želi da nameće neka svoja pravila. Djeci se nameću neki modeli ponašana preko društvenih mreža, a sve kao poslijedica manjka posvećenosti roditelja u odgoju i vaspitanju. Danas roditelji rijetko odlaze na informacije u školu.”
Kakvo je vaše mišljenje o radu psihologa i pedagoga u školama?
“Pedagoško-psihološke službe su opterećene administracijom umjesto da se posvete učenicima. Nebi trebalo da je normalno da učenik završi školu, a da nijednom ne ode kod pedagoga ili psihologa. Psiholozi i pedagozi se bave sa nekoliko problematičnih učenika, a da za ostale i nemaju dovoljno vremena. Ništa nismo naučili iz slučaja Ribnikar u Srbiji. “
Kako prepoznati dijete koje je žrtva nasilja ili je nasilnik?
“Svaki roditelj se mora staviti u dvostruku ulogu, da njegovo djete može biti i nasilnik i žrtva. Roditelj treba da kontroliše svoje djete na određeni način, da razgovara sa razrednim starješinom, sa njegovim školskim drugovima i da uoči određene znakove poremećaja u ponašanju i aktivnostima. Nasilnik je često agresivan i prema svojim drugarima u školi ali i prema svojim roditeljima kod kuće. Ukoliko ne poštuje autoritet roditelja, sigurno se slično odnosi i prema nastavnicima u školi.”
Koje institucije bi trebale da se uključe u riješavanje problema u obrazovno-vaspitnom sistemu u RS?
“Cilj bi nam svima trebao biti da od svakog djeteta napravimo jednog dobrog i pozitivnog čovjeka.Trebamo uključiti sve institucije od Ministarstva prosvjete, Ministarstva zdravlja, Ministarstva porodice omladine i sporta kao i Psihološko-pedagoške službe. Najstručniji kadrovi iz ovih institucija da porade na obrazovno-vaspitnim mjerama, jer je trenutno stanje haotično. Svaka škola sa velikim brojem učenika trebalo bi da ima po dva psihologa i pedagoga u dvije smjene, što nebi bio veliki finansijski izdatak jer takvih škola u RS nema puno, a znatno bi doprinjelo u sprečavanju i praćenju nasilnog ponašanja učenika.”
VI imate niz prijedloga kako bi se stanje moglo popraviti?
“Treba uspostaviti sistem vrednovanja i sankcionisanja učenika. Da se dodijeljuju nagrade onima koji su primjerenog vladanja i dobri đaci, sa druge strane da se kroz sankcionisanje i disciplinske kazne i stručnu pomoć Pedagoško-psihološke službe, Centra za socijalni rad, radi na korekciji ponašanja agresivnih učenika. Trebalo bi izvršiti izmjene pravne regulative kojom bi se definisalo da nakon iscrpljivanja mjera ukora, sniženja vladanja kod problematičnih učenika, bude izrečena mjera društveno korisnog rada u vremenskom periodima zavisno od težine prekršaja. Ako roditelji nebi pristajali na navedene mjere, da novčanim kaznama budu sankcionisani. Prikupljena novčana sredstva potom da budu upotrebljena u svrhu recimo plaćanja troškova ekskurzija socijalno ugroženoj djeci. S obzirom da je primjećeno da kod učenika nižih razreda opada pažnja i koncentracija, da zaboravljaju uraditi zadaću, predložio bih da se nastavni čas za učenike do petog razreda skrati na 40 minuta, a da se tih pet minuta iskoristi na način da nastavnici rade sa učenicima na problemima u vezi zadaće da im pomognu. Nadalje, od šestog razreda da čas traje 45 minuta.”
Šta je PISA istraživanje pokazalo kada je u pitanju obrazovanje u BiH?
“Svake četiri godine u svijetu se radi istraživanje u kojem učestvuje preko 70 razvijenih zemalja. Vrši se testiranje učenika završnih razreda osnovnih škola iz predmeta prirodnih nauka, matematike i jezika. Prije četiri godine i BiH je obuhvaćena istraživanjem, rezultati su bili katastrofalni. Njemačka je nakon prvog istraživanja prije 25 godina, nakon dobijanja lošeg rezultata odmah pristupila reformi sistema obrazovanja, dok se kod nas nije desilo ništa. PISA istraživanje valorizuje riješavanje problema na bazi naučenih lekcija, a ne samo memorisanju i reprodukciji gradiva.”
Vi predlažete i da se učenicima koji krenu u srednju školu omogući da mogu raditi i zarađivati?
“Mora se mijenjati svijest mladih ljudi prema radu. Sva djeca kada krenu u srednju školu, trebali bi imati mogućnost da rade bar dva sata poslije nastave, a na raspustu četiri sata. Poslodavac da se stimuliše kroz određene benefite i olakšice. Sve u cilju sticanja radnih navika, jer ionako mladi danas ogroman dio slobodnog vremena provode na telefonu.”
Današnje generacije djece nazivaju “screen agers” što se često koristi za opisivanje mladih ljudi koji su odrasli uz tehnologiju i ekrane. Mladi svakodnevno pred ekranima provode i po šest sati, pokazala su istraživanja.
Kakva je uloga medija u društvu i kako se njihov rad reflektuje na ovu pojavu?
“Mediji trebaju više da izvještavaju o pozitivnim primjerima iz škola, dobrim učenicima, dobrim profesorima, postignućima, a ne kao što je slučaj danas.”
Često insistirate na društvenim prilikama i sistemu vrijednosti, kako nam je danas?
“Zdravstveni i obrazovni sistem trebali bi biti najrazvijeniji, a doktori i prosvjetni radnici adekvatno vrednovani kroz stimulativna primanja ako želimo da imamo razvijeno društvo i da nam ljudi ne odlaze sa ovih prostora u potrazi za boljim uslovima i prilikama.”
