Portal “Micro mreža” u saradnji sa Evropskom unijom i Savjetom Evrope realizuje serijal pod nazivom “Različiti ali jednaki”. Gost prve emisije je Muharem Dedić iz naselja Žeravica kod Gradiške.
Naša emisija se bavi ljudima koji pripadaju marginalizovanim grupama, koje su posebno ugrožene u periodu pandemije COVID-19. Ovaj serijal je posebno značajan jer je snimljen pored spomenika romskim žrtvama fašizma. Ovaj spomenik je jedan od dva u Evropi. Drugi spomenik stradalim Romima u Drugom svjetskom ratu nalazi se u Francuskoj.
U posljednjem izvještaju okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Savjeta Evrope naznačeno je da je neophodno osigurati adekvatan pristup Roma stanovanju, zapošljavanju, zdravstvenim službama i obrazovanju, kao i povećati napore za rješavanje nedostataka sa kojima se suočavaju romska djeca u pristupu obrazovanja.
Pripadnik romske nacionalne manjine, Muharem Dedić iz sela Žeravica kod Gradiške ističe da vlasti ne provode ove mjere te da su one samo na papiru. On navodi primjer da vlasti ne uvažavaju njihove zahtjeve ni kada se pozivaju na konvenciju.
Romi već 800 godina žive na geografskom prostoru Bosne i Hercegovine, a prema posljednjem popisu iz 2013. godine živi više od 12 000 Roma. Neka istraživanja pokazuju da se u Bosni i Hercegovini nalazi i do 50 000 pripradnika romske nacionalne manjine.
Pored tolikog broja većina njih i dalje živi u teškim uslovima pokušavajući da ostvari osnovne egzistencijalne potrebe. Trenutno najveću diskrimaniciju Romi trpe u procesu zapošljavanja. Mnogi od njih su završili škole, ali zbog nedostatka mogućnosti zaposlenja moraju pronaći druge poslove ili načine čime bi mogli zaraditi novac za osnovne životne potrebe.
Pandemija koronavirusa koja je pogodila svijet iste je muke zadala i Romima u Gradišci. Muharem Dedić navodi da su isti problem pogodili i njih, nemogućnost druženja i okupljanja, ali ističe da su volonteri na terenu redovno pomagali i donosili namirnice svima onima kojima su bile neophodne.
Sa kojim još problemima se suočavaju pripadnici romske manjine pogledajte u prvom dokumentarnom filmu “Različiti, ali jednaki”, Udruženja građana Mikro mreža uz podršku Evropske unije i Savjeta Evrope. Opširnije o govoru mržnje i diskriminaciji sa kojom se suočavaju pripadnici romske zajednice, možete pročitati u tekstu ispod.
Micro mreža korisnik je granta dodijeljenog u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022“. Stavovi izraženi u ovom tekstu odgovornost su autora i ne predstavljaju zvanične stavove Evropske unije i Savjeta Evrope.
Problem govora mržnje i diskriminacije osoba romske nacionalnosti
Udruženje građana Mikro mreža se kroz projekat Promocija različitosti i jednakosti u Bosni i Hercegovini bori protiv marginalizacije, diskriminacije, stigmatizacije i govora mržnje na bilo kojoj osnovi. Projekat podržavaju Evropska unija i Savjet Evrope sa ciljem zaštite prava svih građana i građanki u Bosni i Hercegovini u skladu sa evropskim standardima i vrijednostima.
Prema Izvještaju Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) o Bosni i Hercegovini, koji je objavljen 2017. godine identifikovano je kako su Romi ujedno najveća i najugroženija nacionalna manjina od ukupno 17 priznatih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.
Prema podacima iz Popisa stanovništva iz 2013. godine, utvrđeno je da pripadnici romske nacionalnosti čine najveću manjinsku grupu u zemlji i čine oko 0,4% ukupnog stanovništva u BiH.
Shodno tome, identifikovano je da je ugroženo ostvarivanje osnovnih ljudskih i građanskih prava osoba romske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini.
Prije nego što pređemo na dio o diskriminaciji, neophodno je istaknuti jedan poseban problem, a to je govor mržnje upućen osobama romske nacionalnosti. To se prevashodno ogleda u samom pogrdnom nazivu za pripadnike Romske zajednice – „cigani“, koji se odomaćio na cijelom području Balkana. Ovaj naziv nosi u sebi obezvrijeđivanje Roma i povezivanje sa izrazito negativnim i primitivnim osobinama. Može se reći da je došlo do izvjesne „normalizacije“ govora mržnje, kada se bez zle namjere, sasvim nesvjesno upotrijebi pogrdni pridjev kako bi se nešto okarakterisalo kao „cigansko“. Tako se često može čuti izraz „ciganska posla“ za označavanje nekih mutnih radnji, prevara, krađa ili izraz „cigansko ponašanje“ da se opiše neko prostačko, neprimjereno ponašanje, kao i termin „ciganisanje“ koji se koristi za označavanje prostačkog ponašanja, prosjačenja, kukanja i slično. Svi ovi izrazi imaju izrazito negativne konotacije i predstavljaju ozbiljnu generalizaciju i žigosanje čitave zajednice, što je vid svojevrsne diskriminacije cijele Romske zajednice. Važno je istaknuti, da se ovakvi oblici ponašanja mogu pronaći kod svih ljudi bez obzira na njihovu etničku, nacionalnu ili neku drugu pripadnost, te se zbog toga ne može izvoditi generalizacija i pripisivanje ovakvih osobina cijeloj društvenoj grupi.
Ruku pod ruku, uz govor mržnje idu i određene predrasude i stereotipi koji se vezuju za Romsku zajednicu. To se prije svega odnosi na njihov odnos prema higijeni, načinu stanovanja, obrazovanju, broju djece i slično, te su česti i vicevi o Romima na neku od ovih pomenutih tema. Jedan takav primjer smo pronašli na društvenoj mreži Facebook, u vidu „pošalice“, za vrijeme početka pandemije koronavirusa kada se stalno napominjala nužnost čestog pranja ruku. Tako je prikazana grupa Roma koja postavlja pitanje: „Koliko ćemo dugo morati da peremo ruke“? Ovakve „pošalice“ su izraz stereotipa i predrasuda o Romima, što dodatno stvara negativnu sliku i percepciju o Romima kao prljavim, zapuštenim, neobrazovanim, nesposobnim i samim time nepoželjnim članovima društva.
Činjenica jeste da veliki broj pripadnika Romske zajednice živi u neuslovnim kućama i naseljima, da se susreću sa velikim finansijskim problemima, gdje mnoga djeca ne idu u školu ili napuste prije vremena školu, ali je sve to, posljedica teškog položaja u kojem se nalaze, a čiji je uzrok, društvena marginalizacija i diskriminacija.
Zbog toga je bitno da kao društvo u kojem Romi predstavljaju najveću i najugroženiju nacionalnu manjinu, djelujemo savjesno na razbijanju stereotipa i predrasuda, ne širimo pogrdne viceve i pošalice i uopšteno razbijemo negativnu generalizaciju o osobama romske nacionalnosti.
Diskriminacija Roma u ključnim oblastima društva
– Jedna od najvećih diskriminacija Roma, ali i svih ostalih pripadnika nacionalnih manjina jeste u pogledu nemogućnosti obavljanja javnih funkcija na državnom nivou. Država još uvijek nije provela presudu Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) iz 2009. godine u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine. Sud je utvrdio da nemogućnost pripadnika nacionalnih manjina, u ovom slučaju Roma i Jevrejina, da se kandiduju za Predsjedništvo ili članstvo u Domu naroda na državnom nivou predstavlja kršenje zabrane diskriminacije.
Preporuka ECRI – Vlasti treba da provedu gore pomenutu presudu Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine. ECRI, takođe daje preporuku koja se tiče potrebe da se osigura da lica koja se ne identifikuju sa bilo kojim konstitutivnim narodom ili nacionalnom manjinom u pravu kao i u praksi imaju jednake mogućnosti pristupa zaposlenju u javnom sektoru.
– Kao veliki problem Roma u BiH je označeno nedostatak identifikacionih dokumenta i rodnih listova. Problem je dodatno pogoršao novi Zakon o prebivalištu i boravištu iz 2015. godine, gdje se od stanovništva traži da prikažu adresu objekta stanovanja koji je registrovan na njihovo ime. Mnoge romske organizacije su zbog toga izrazile zabrinutost da veliki broj Roma neće biti u mogućnosti da ispuni ovaj uslov zbog teške stambene situacije u kojoj se nalaze što ih direktno može spriječiti da obnove svoje lične karte ili prijave rođenje djeteta.
Preporuka ECRI – Vlasti treba da primjene Zakon o prebivalištu i boravištu iz 2015. godine na način da se ne ometa pristup Roma identifikacionim dokumentima i rodnim listovima.
– Jedan od najvećih problema jeste niska stopa obrazovanja kod Roma. Stanje jeste poboljšano sa donošenjem revidiranog Akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma iz 2010. godine koji predviđa određene pozitivne mjere. Ove pozitivne mjere uključuju donacije romskim učenicima na osnovu rezultata u učenju, davanje besplatnih udžbenika, prevoz djece iz udaljenih romskih naselja i omogućavanje upisa djece koja nemaju lične dokumente u osnovnu školu. Međutim ove mjere se ne primjenjuju na jedinstven način u cijeloj zemlji zbog decentralizacije obrazovnog sistema u zemlji. Pored svega, i dalje postoji veliki broj romske djece koja ne pohađaju osnovnu školu, a najveći broj Roma ostaje na samo završenoj osnovnoj školi. Vlasti BiH su priznale kako se uslijed budžetskih ograničenja, Akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma ne provodi efektivno i da romska djeca i dalje nemaju jednak pristup obrazovanju. Prema podacima Agencije za statistiku BiH – 31,5% Roma nema obrazovanje, 29,7% ima nepotpuno osnovno obrazovanje, 25,1% Roma je završilo osnovnu školu, 12,8% Roma je završilo srednju školu i 0,5% Roma je završilo visoko obrazovanje.
– Takođe, još jedan od ključnih problema jeste i niska stopa zaposlenosti Roma. Romi su najteže pogođeni i skoro su potpuno isključeni sa tržišta rada. Prema evropskom Centru za prava Roma, gotovo 95% je i dalje nezaposleno. Što se tiče zaposlenja Roma, Vlada je 2008. godine usvojila Akcioni plan za rješavanje pitanja Roma na polju zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite, koji je revidiran 2013. Provođenjem ovog plana je zaposlen određen broj Roma, ali to nije dovoljno, te same vlasti ističu prije svega nedostatak finansijskih sredstava za efektivno provođenje Akcionog plana. Iako su programom zapošljavanja Roma poslodavci podržani da zaposle Rome na period do dvije godine, nisu preduzeti nikakvi koraci da se održivost ugovora o radu osigura i nakon tog perioda.
– Pogotovo se ističe težak položaj romskih djevojčica i žena. Prema rezultatima samo oko 20% romskih djevojčica završava osnovnu školu, a samo 4,5% završi srednju školu.
– Kao važan problem ističe se i pitanje nedovoljne zdravstvene zaštite. Vlasti su provele različite aktivnosti koje se odnose na zdravstvenu zaštitu Roma kao što je kontrolisanje stanja vakcinacije romske djece i informativne kampanje o pristupu programima javne zdravstvene zaštite. Međutim, prepreke su i dalje prisutne, a posebno za Rome koji nemaju identifikaciona dokumenta ili prijavljeno prebivalište, što uzrokuje poteškoće prilikom pokušaja pristupa javnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i za veći broj Roma koji navodno još uvijek nisu upoznati sa svojim pravima vezanim za zdravstvenu zaštitu, što ukazuje da je potrebno dodatno informisanje.
– Pored navedenih problema, kao još jedan od ključnih pitanja, ističe se i problem stambenog zbrinjavanja Roma. Mnogi Romi žive u izdvojenim zajednicama, često u žalosnim uslovima za život. Iako je postignut određeni napredak u nekolicini naselja obezbjeđivanjem stanova, vode, kanalizacije i pristupnih puteva, u mnogim drugim su potrebni udruženi napori kako bi se riješili problemi. Nevladine organizacije Roma ističu, međutim, da je Akcioni plan samo djelimično proveden prije svega zbog nedostatka dovoljnih finansijskih sredstava.
– Važnost svih ovih pitanja jasno potvrđuje posljednje mišljenje Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Savjeta Evrope. Preporuke za pitanja koja se odmah moraju rješavati glase: osigurati adekvatan pristup Roma stanovanju, zapošljavanju, zdravstvenim službama i obrazovanju; povećati napore za rješavanje nedostataka sa kojima se suočavaju romska djeca u pristupu obrazovanju.
U posljednjem mišljenju Evropske komisije o kandidaturi Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropsku uniju, koje je objavljeno u maju 2019. godine, kao jedan od ključnih faktora označena su ljudska prava i slobode. U mišljenju tako stoji, kako je potrebno stvaranje sigurnog i funkcionalnog okruženja za civilno društvo, uključujući slobodu okupljanja i udruživanja. Takođe je neophodno da vlasti razvijaju redovnu saradnju i konsultacije sa organizacijama civilnog društva, te je od izuzetnog značaja zaštita i inkluzija ranjivih grupa koja još uvijek nije adekvatna, a kao jedna od ranjivih grupa su označeni i Romi.
Pitanje ljudskih prava i građanskih sloboda je pitanje od ključne važnosti za sve građane, pogotovo za pripadnike marginalizovanih grupa koji imaju velike poteškoće da ta prava i slobode ostvare. Bosna i Hercegovina je još uvijek na putu ostvarivanja tog cilja. Iako su određeni pomaci ostvareni, to još uvijek nije dovoljno, ali i mi, građani, djelujući udruženo možemo da doprinesemo ostvarivanju tog cilja. Stvaranje sigurne atmosfere, kroz izgradnju kulture tolerancije jeste jedan od fundamentalnih faktora i ciljeva za cjelokupno društvo Bosne i Hercegovine, tako da svaki pojedinac ima potpuno pravo da slobodno iskazuje svoja uvjerenja i stavove i da su prava svih zaštićena u skladu sa evropskim standardima.
Micro mreža korisnik je granta dodijeljenog u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022“. Stavovi izraženi u ovom tekstu odgovornost su autora i ne predstavljaju zvanične stavove Evropske unije i Savjeta Evrope.
