U Lijevče polju i okolini nalazi se veliki broj govearskih farmi koje se bave isključivo proizvodnjom mlijeka pa je dobro da farmere upoznamo sa izvormai rizika na, posebno na proizvodnom i tehničkom nivou i o načinu upravljanja rizicima i kojima često zavisi i uspjeh proizvodnje.Farmer mora da zna i pronađe najbolji način kako se suprostaviti brojnim izazovima na koje i van svoje volje svakodnevno nailaze. Navesti ćemo neke oblike rizika kao temu da se o njima razmišlja i traži najjednostavniji način za njihovo rešavanje ako se pojave u praksi.
Izbor rase i vrsta proizvodnje
Samim izborom rase i proizvodnom orijentacijom farme – meso ili/i mlijeko usmerili smo farmu na jedan određen vid rizika. Organizacija farme, način držanja stoke, način i struktura korišćenja oranica za proizvodnju vlastite stočne hrane novi su izvor rizika. Kod držanja stoke, kao živog materijala takođe postoje rizici zdravlja, reprodukcije i prirasta koji nas mogu udaljiti od povoljnog stepena iskorištenja proizvodnog potencijala rase.
Slično je i u proizvodnji stočne hrane. Loše vremenske prilike, neodgovarajuća priprema sjetve i njega krmnih kultura, kao i pojava bolesti i štetočina osnovni su proizvodni rizik. Na vrijeme se ne može direktno uticati, nego se samo prate vremenske prognoze i po prosječnim vremenskim prilikama odabere vrsta i sortiment neke krmne kulture, ali na druge proizvodne izvore rizika farmer može djelovati tehničkim zahvatima.
Cijene i tržišni rizici
Cijene i tržišni rizici su druga kategorija izvora rizika u govedarstvu. U poljoprivredi je većina cijena inputa, a tako i gotovih proizvoda, unapred određena. Tako se stvara novi oblik rizika za vlasnike govedarskih farmi – tržišni rizik. S druge strane, govedari mogu okrenuti tržište na svoj račun, proizvodeći autohtone govedarske proizvode i proizvode dodate vrijednosti kako bi iskoristili tržište u svoju korist.
Finansijski rizici
Finansijski rizici imaju posebno veliku važnost kod zaduživanja farme. Porast kamatne stope, mogućnost odlaganja ili zamjene kredita, kao i ograničena dostupnost kredita direktno djeluju na finansijski rizik.
Rizik finansijske strane govedarske proizvodnje je nešto na šta su naši proizvođači već navikli, ali nisu skloni koristiti tehnike (alate) za umanjivanje, odnosno ublažavanje njegovih posledica. Praćenje finansijskih izvještaja o poslovanju farme, kao i analiza finansijskih pokazatelja nije nešto čemu su skloni naši vlasnici govedarskih farmi, ali ti alati će u sve većoj mjeri morati biti korišćeni za upravljanje govedarskom farmom i rizicima njenog poslovanja.
Redovno konsultovanje finansijskih izveštaja i pokazatelja za operativne (kratkoročne), ali i strateške (dugoročne) odluke moraće biti stil upravljanja kako na velikim, tako i na malim govedarskim farmama.
Zakoni o porezu, propisi za uzgoj životinja, upotrebu pesticida i ljekova za životinje, pravila za odlaganje otpada, kao i visina cijena ili pomoći dohotku su primjeri državnih odluka koje mogu imati veliki uticaj na poslovanje govedarske farme.
Pravni rizici
Pravni rizik odnosi se na ugovaranje pojedinih aktivnosti poslovanja farme koja trebaju biti kvalitetni kako bi njihov uticaj na konačni uspeh poslovanja bio što manji. Važno je pravno pokriti ugovaranje korišćenja iznajmljenog zemljišta, mašina i radnika. Isto tako, treba regulisati obaveze usluga za farmu, ali i plasmana proizvodnje farme.
Lični rizik
Lični rizik ili rizik ljudskih potencijala domaćinstva poslednji je tip rizika. Odnosi se na sigurnosna pitanja same farme, koja se pokrivaju osiguranjem usjeva i stoke, te objekata i opreme. Sa stanovišta ljudskih potencijala tu spada i životno osiguranje vlasnika farme i članova domaćinstva koji se koriste kao radna snaga na farmi.
Upravljanje rizicima sadrži niz parametara. Potrebno je analizirati izvore rizika i nesigurnosti u poslovanju. Definisati svoje stavove kao vlasnika farme o sposobnostima i mogućnostima, ne izbjegavanja rizika, nego efikasnog poslovanja u uslovima rizika.
Strategije i tehnike upravljanja rizicima
Za proizvodni rizik govedarske farme osnovna strategija je upravljanje proizvodnim potencijalom osnovnog stada, što znači veće iskorišćenje proizvodnih mogućnosti rase, približavanje normativima savremene proizvodnje po koeficijentu teljenja, dužini laktacije, prirastu teladi, te proizvodnji mlijeka po jednom grlu.
Ponekad na zdravlje životinja ne možemo uticati, pa se kao tehnika smanjenja ili otklanjanja rizika koristi osiguranje životinja. Isto tako osiguranjem usjeva se nastoji eliminisati uticaj vremenskih nepogoda na osiguranje dovoljno stočne hrane za farmu.
Kao strategija upravljanja proizvodnim rizikom se predlaže i više proizvodnih ciljeva farme, što znači kombinovanje mesne i mlječne komponente, ali i dodatna prerada osnovnog proizvoda na farmi.