Daniel Sabljić rođen je 1973. godine, 2021. godine i dalje stoji među stativama i jedan je od najboljih golmana u Prvoj m:tel ligi Republike Srpske. Otac dvoje djece, koji je početkom 21. vijeka branio protiv Kila, branio za reprezentaciju Bosne i Hercegovine (1994. godine), imao je prije mjesec dana 29 odbrana na jednoj utakmici. Sudija, delegat, trener, a ono najvažnije bez i jedne jedine mrlje u rukometnoj karijeri, čovjek o kome se čuju i pričaju samo pozitivne i lijepe stvari. Čitav život je dao rukometu u Bosni i Hercegovini, a daje i dalje, zato i jeste VELIKI i zaslužuje više od svih nas!
Daniel Sabljić rukomet je počeo da se bavi 1986. godine u matičnoj “Slobodi” i rodnoj Tuzli. Bio je svojevremeno najmlađi golman u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije. Kadetski prvak Jugoslavije 1990.godine, šampion Bosne i Hercegovine, učesnik evropskih utakmica kao član “Slobode” i “Gračanice” (Kil, Lund, Zaporožje…). Na ovo sve rukometni sudija 25 godina, a sada delegat. Uz to diplomirani trener, koji je radio u mlađim kategorijama “Slobode” iz Tuzle, kao i trener ŽORK “Jedinstvo” Tuzla i još mnogo toga…
Zaista je teško napraviti intervju sa osobom koja je u rukometu 35 godina, toliko ste toga prošli i ima toliko zanimljivih stvari o vama. Ja bih želio da krenemo od početka, kako ste uopšte ušli u svijet rukometa i da nam napravite paralelu, a savršeni ste za to, kako se radilo sa mladima u Jugoslaviji, kada ste vi počeli 1986. godine, a kako se radi danas sa mladima, recimo u Bosni i Hercegovini?
• Počelo je kao druženje osnovaca, drugovi iz razreda-škole, pa onda školska takmičenja i odlazak na MOI (Male olimpijske igre) u Bijeljinu 1988. godine. To je bila prekretnica, ostati ili otići, pa sami zaključite sa danom današnjim. U bivšoj državi je postojao sistem za sve pa tako i za sport. Svaka sportska momčad je imala svog sponzora, rukometaši u Tuzli su imali “SOLANU”. Danas su najveći problem finansije. Tako da mnogi stavljaju ključ u bravu, jer sva djeca odlaze na fudbal, košarku, karate, tenis, jer rukomet igra i trenira samo istinska volja.
Nakon zapaženih partija u dresu tuzlanske “Slobode” došao je poziv i nastupi u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, opišite nam taj period vaše karijere.
• Poslije prvog državnog prvenstva koje smo osvojili (“Sloboda”), dobio sam poziv od selektora (Senad Fetahagić), nakon čega počinjem sa još jačim treningom (3 puta dnevno), što je još više učvrstilo moju volju i želju za rukometom.
U svojoj karijeri ste imali i puno važnih evropskih utakmica u dresu “Slobode” i “Gračanice”, koju pamtite i danas?
• Utakmica koju sam najviše zapamtio u dresu “Slobode” je pobjeda u Bukureštu protiv “Steaue” u okviru pretkola Lige prvaka (24:25). To je bio prvi izlazak neke ekipe iz Bosne i Hercegovine na euro scenu, a “Steaua” je bivši evropski prvak, samim tim ova utakmica je imala posebnu draž. A što se tiče “Gračanice”, tu je nezaboravna utakmica pretkola Lige prvaka protiv slavnog “Killa”.
Omiljeni saigrač na tereni i omiljeni saigrač van terena?
• Omiljeni saigrač na terenu mi je bio, inače moj vjenčani kum, Amir Muratbegović, koji je inače sa mnom prošao sve ovo i znali smo se u dušu. Što se tiče van terena, ne bi da izdvajam nikog, da se ne bi niko naljutio.
Koji je vaš najznačajniji pehar koji ste osvojili i najznačajnije individualno priznanje koje ste ponijeli?
• Najznačajniji pehar u mojoj karijeri je onaj za prvaka Jugoslavije u kadetskoj konkurenciji, a što se tiče individualnog, to je priznanje za najboljeg golmana istog takmičenja u kvalifikacijama za to prvenstvo.
Koliko je najviše odbrana imao Daniel Sabljić u jednoj utakmici?
• Najviše, 29 odbrana protiv “Kotor Varoša” u gostima. Ta utakmica je odigrana nedavno u okviru Prve m:tel lige Republike Srpske.
Koliko još planirate biti između stativa i da li će “Drina” biti vaš posljednji klub u karijeri?
• Namjeravam braniti dokle god me zdravlje bude služilo, a vjerujte da mi volje ne nedostaje, a da li će “Drina” biti moj posljednji klub ne znam, a volio bi da bude, jer sam tu naišao na nešto posebno dobro, što me oduševilo i još više privuklo, po stare dane.
Bili ste sudija 25 godina, sada ste delegat, na kom nivou je suđenje u Bosni i Hercegovini i kako se može poboljšati?
• Suđenje u Bosni i Hercegovini, ne bih komentarisao, jer sam i sam dio te organizacije. Ali, da treba posvetiti više pažnje mlađima, to je neupitno.
Kako gledate na period dok ste bili trener u mlađim kategorijama “Slobode” i trener ŽORK “Jedinstvo”? Da li se planirate opet intenzivno baviti trenerskim poslom i koji je vaš najveći trenerski uspjeh do sada?
• Vjerujte da je velika razlika između dječaka i djevojčica prilikom treniranja, ali sve ima svoju draž. Kao pomoćni trener i trener golmana, sa tuzlanskim “Jedinstvom” sam osvojio titulu prvaka Bosne i Hercegovine i pehar KUP-a ,1996. godine. Namjeravam i dalje, uporedno sa igračkom karijerom, da se bavim i trenerskim zanimanjem.
Svih šest bivših republika Jugoslavije, plasiralo se na Evropsko prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj, sljedeće godine. Kako gledate na tu činjenicu i kako vidite reprezentaciju Bosne i Hercegovine u budućnosti i na samom prvenstvu u Mađarskoj i Slovačkoj?
• Drago mi je zbog toga što vam govori o kvalitetu igrača sa ovoga podneblja, a reprezentaciji Bosne i Hercegovine želim sve najbolje, kao i našim komšijama.
Sezonu 2020/2021, ste proveli braneći za “Drinu” iz Zvornika, u okviru Prve m:tel lige Republiske Srpske. Opišite nam kvalitet te lige, čime ste zadovoljni i šta po vama može biti bolje.
• Prijatno sam iznenađen, jer liga ima i kvaliteta i potencijala, samo bi vratio gledaoce na tribine.
Gdje sebe vidite za 10 godina?
• Ako bog da zdravlja, naravno u rukometu. U rukometu se vidim dokle god budem mogao hodati.
Lična karta
Ime i prezime: Daniel Sabljić
Mjesto rođenja: Tuzla
Datum rođenja: 04.12.1973.
Karijera: RK “Sloboda” Tuzla, RK “Gračanica” Gračanica, RK “Banovići” Banovići, RK “Zmaj od Bosne”, RK “Drina” Zvornik
Pratite ”Micro mrežu”:
