Poslije ubistva prote Subotića, Srbi u gradiškom srezu bili su duhovno i politički obezglavljeni. Likvidacija prote nije bila dovoljna.
Na meti se nalazila velelepna crkva Pokrova podignuta 1927. godine.
O rušenju hrama ostalo je nekoliko svjedočanstava: Pošto su pobjegli u Srbiju ispred ustaškog noža, Čalić Dušan i Kasagić Milan (oba iz Razboja), dali su 15. februara 1942. godine, pred Komesarijatom za izbeglice u Beogradu iskaz o katastrofalnom stanju u Bosanskoj Gradišci u toku 1941. godine. Navodeći pojedinosti o stradanjima uglednih domaćina osvrću se i na uništavanje Crkve, pa iznose činjenicu da su ustaše: ”još prošlog leta (1941.) oko Vidovdana porušili srpsko-pravoslavnu crkvu u Bosanskoj Gradiški.”
U knjizi Ranka Petrovića, čija naracija je smještena u Gradišku ratne 1941. pominje se i rušenje hrama. Katolički župnik izjavljuje: ”Meni je, kao ustaši i katoliku i svećeniku, nepojmljivo da pravoslavna crkva još postoji u ovom gradu koji je…Dozvolite, velečasni, da vas obavjestim da će u ponedeljak početi rušenje: sravnit ćemo je sa zemljom i neće se znati da je ikada postojala…”
Na drugom mjestu stoji: ”Nailaze pored pravoslavne crkve koja je pola srušena: oni koji obavljaju taj posao prekidaju rad i, ukočeni , čekaju da sprovod prođe. Zvonik je presečen napola i gromade iščupanog betona leže naokolo…Koliko mjeseci mislite da rušite tu štenaru? Tko je mogao pomisliti da će to tako teško ići, sam beton! Kao da su joj namijenili vijek od tisuću godina. Trebat će još dobrih deset dana…možda cijelih petnaest, znaš…Nabavite dinamit i minirajte…polijte je benzinom i zapalite…dovedite sto ljudi da je ruše…radite što znate, ali za dva dana se ne smije vidjeti ni dva centimetra iznad zemlje.”
Hram Pokrova Presvete Bogorodice opljačkan je, a potom, uz pomoć eksploziva, porušen od ustaša. U početku pošto im rušenje nije polazilo za rukom, ustaše su pozvale građevinskog preduzimača Sohu da poruši crkvu, obećavši mu za to bogatu nagradu. Kad je preduzimač, pod pritiskom ustaša, pristupio rušenju, veliki krst sa kubeta se na tajanstven način otkačio i pri padu preduzimaču razmrskao glavu i na mjestu ga ubio. Nakon početnog zaprepaštenja, ustaše su ipak nastavile sa rušenjem crkve.”
/Приче из Лијевча/
