Portal ”Micro mreža” ove nedjelje donosvi Vam sedmo izdanje rubrike ”Sa naše police” koju priprema Milan Stojić.
Gogolj je već tada, prije skoro dva vijeka, sagledao u feudalnoj Rusiji novo doba, u kome je novac pokretač svega, i u kome se sve može kupiti, pa i čovječja duša.
U neimenovani grad ruske provincije stiže činovnik, ”ni lijep ni ružan, ni suviše debeo ni suviše tanak, ni star ni mlad”. Odmah po dolasku glavni junak Pavle Ivanovič Čičikov kreće da se upoznaje sa znamenitim stanovnicima, gubernijskom upravom i lokalnim zemljoposednicima, da bi zatim redom posjetio njihova imanja kupujući ”mrtve duše”.
U feudalnoj Rusiji prve polovine XIX vijeka posjednici su plaćali porez na svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, uključujući tu i kmetove, tj. duše. Kako se popis imovine obavljao svakih pet godina, vlastelin je plaćao porez i na one seljake koji su u međuvremenu umrli. Tu rupu u zakonu koristi Čičikov, ”otkupljujući” preminule seljake, ili bolje reći njihova imena, koje potom namjerava da stavi pod hipoteku kao svoju imovinu i tako podigne veliki novac iz državne kase.
Razumjevanje Gogoljevog romana od samog početka izazivalo je nesuglasice i polemike: dok su jedni smatrali da je riječ o satiričnom prikazu tadašnje Rusije, feudalnog sistema i korumpiranog birokratskog aparata, dotle su drugi u romanu prepoznali apoteozu ruske ideje, ispisanu perom religioznog mistika.
Poput većine remek-djela svjetske književnosti, roman Mrtve duše do danas ostaje otvoren za veliki broj tumačenja i nepresušan izvor zadovoljstva generacijama čitalaca.
Pratite ”Micro mrežu”:
