Šta je to zajedničko Wi-Fi i Bluetooth tehnologiji, brisačima na automobilu, žmigavcima, sistemu solarnog grijanja, mašini za pranje suđa, panciru, mašini za proizvodnju papirnih kesa, akvarijumu, požarnim stepenicama, kružnoj testeri za rezanje drveta, bezbjednosnim kamerama, očnom laseru, nistatinu…? Ovi izumi su produkt genijalnosti ženskog uma, odnosno ove izume koji olakšavaju svakodnevicu, neki od njih i spašavaju živote, dok neki spašavaju okoliš, su izumile ili su dale svoj doprinos (kao u slučaju Wi-Fi i Bluetooth tehnologije) žene inovatorice o kojima nismo skoro ništa učili u školi.
Čitate serijal o ženama pronalazačicama čiji su izumi promijenili svijet na bolje.
Prvi tekst serijala je posvećen ženama zahvaljujući kojima vozači ne moraju tokom vožnje izlaziti iz vozila i ručno brisati vjetrobransko staklo.
Ovo su žene koje su zaslužne za izum automobilskih brisača.
MERI ANDERSON (eng. MARY ANDERSON; 1866 – 1953)
Meri Anderson je bila veoma uspješna poslovna žena iz američke savezne države Alabama. Nakon smrti oca, sa majkom i sestrom se 1889. godine preselila u grad Birmingem u Alabami. Podaci o njenom obrazovanju su nepoznati, a što se tiče privatnog života, nikada se nije udavala i nije imala djecu. Ubrzo nakon preseljenja u Birmingem izgradila je svoje malo poslovno carstvo, imala je preduzeće za izgradnju stambenih zgrada i naselja, a kasnije se bavila stočarstvom i vinogradarstvom na ranču u Kaliforniji.
Prekretnica na finansijskom planu se dogodila dolaskom njene tetke u posjetu, koja je sa sobom donijela mnoštvo kofera, ali ispostaviće se kasnije da u tim koferima nije bila odjeća, nego zlato i nakit, a sve je to Meri naslijedila nakon smrti tetke. Uživajući u bogatom nasljedstvu, Meri je posjetila Njujork. Upravo u Njujorku je Meri dobila inspiraciju za svoj izum. Bio je veoma hladan i snježan dan kada se Meri vozila tramvajem tokom zime 1903. godine u Njujorku. Tada je primjetila kako vozač svako malo zaustavlja tramvaj i izlazi napolje da očisti stakla. Tako joj je sinula ideja za izum koji bi omogućio da se stakla čiste iz unutrašnjosti vozila.
Meri je odmah krenula da realizuje ideju
Vratila se kući u Alabamu puna entuzijazma. Zaposlila je dizajnera i lokalnu kompaniju za proizvodnju prototipa.
Njen uređaj se sastojao od poluge unutar vozila koja je kontrolisala gumenu oštricu na spoljnoj strani vjetrobranskog stakla. Polugom se moglo upravljati tako da se ruka s oprugom pomjera naprijed-nazad po vjetrobranskom staklu. Uređaj se po želji mogao lako ukloniti po završetku zime. Iako su slični modeli ranije izumljeni, ovo je bio prvi uređaj za čišćenje vjetrobranskog stakla koji je bio efikasan, tako da je Meri patentirala svoj dizajn te iste 1903. godine.
U to doba, automobilska industrija nije bila razvijena, a i automobili su bili otvoreni, zbog toga je njen izum bio prevashodno namijenjen tramvajima.
Meri Anderson nije mnogo profitirala od svog patenta, a u početku je dobijala oštre kritke na račun svog pronalska u vidu tvrdnji da brisači odvlače pažnju vozača tokom vožnje.
Pokušala je 1905. godine da proda prava na svoj izum jednoj kanadskoj firmi, ali nije uspjela – industrija nije cijenila njihovu vrijednost. Iako od svog patenta nije ostvarila finansijsku dobit, to je nije spriječilo da bude uspješna. Nastavila je da se bavi nekretninama i upravlja rančom u Kaliforniji.
ŠARLOTA BRIDŽVUD (eng. CHARLOTTE BRIDGWOOD; 1861 – 1929)
Još jedna žena je zahvalna za dalji razvoj brisača, odnosno za izum električnih brisača vjetrobranskog stakla. U pitanju je Šarlota Bridžvud (eng. Charlotte Bridgevood) iz Njujorka.
Izum, nazvan „Električni olujni čistač vjetrobranskog stakla“ ( eng. Electric Storm Windshield Cleaner), koristio je valjke umjesto lopatica i patentiran je 1917. Međutim, ni njen izum, kao ni izum Meri Anderson nije postigao komercijalni uspjeh, a patent je istekao 1920. godine.
Tek nakon što je izgubila svoja prava na izum, on je postao široko prihvaćen, a njeni brisači ugrađeni su u automobile nekoliko godina kasnije, tačnije Kadilak (Cadillac) je 1922. godine postao prvi proizvođač automobila koji je brisače prihvatio kao standardnu opremu.
Sara-Scott Vingo, rođaka Meri Anderson, izjavila je jednom prilikom da izum Meri Anderson nije postigao uspjeh kakav je zaslužio, jer je Anderson bila nezavisna žena. Vingo je izjavila: „Nije imala oca. Nije imala muža. A tada su svijetom nekako upravljali muškarci “. Izgleda da se u ovim riječima nalaze razlozi zašto ni Meri Anderson, ni Šarlota Bridžvud nisu profitirale od svojih patenata i dobile priznanje koje zaslužuju. Možda je ovo jedan od razloga, zašto u školama nismo učili o ovim i drugim ženama inovatorkama.
Pratite ”Micro mrežu”:
