Portal “Micro mreža” u saradnji sa Evropskom unijom i Savjetom Evrope realizuje serijal pod nazivom “Različiti ali jednaki”. Sagovornik šeste emisije jeste Tomislav Kovačević iz Gradiške.
Koronavirus je zaustavila svijet, opaka bolest koja nije dovoljno istražena još nije vratila svijet u redovno stanje. Ljudi se svakodnevno čuvaju virusa, nadajući se da neće biti na spisku oboljelih. Najteže je bilo u početku kada nismo ni znali šta je to pandemija koronavirusa. Jedan od prvih koje je ovaj virus pogodio je Tomislav Kovačević iz Gradiške. Nakon mjesec dana liječenja Tomislav je “pobijedio” virus i danas spada u grupu izliječenih od ovog virusa. Kakva iskustva nosi on i ostali čitaoci koji su imali virus KOVID-19 pogledajte u videu.
Više o govoru mržnje i stigmatizaciji sa kojom se susreću osobe koje su imale koronavirus, možete pročitati u tekstu ispod videa.
Micro mreža korisnik je granta dodijeljenog u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022“. Stavovi izraženi u ovom tekstu odgovornost su autora i ne predstavljaju zvanične stavove Evropske unije i Savjeta Evrope.
GOVOR MRŽNJE I PROPAGANDA VEZANA ZA COVID19
Udruženje građana Mikro mreža se kroz projekat Promocija različitosti i jednakosti u Bosni i Hercegovini bori protiv marginalizacije, diskriminacije, stigmatizacije i govora mržnje na bilo kojoj osnovi. Projekat podržavaju vropska unija i Savjet Evrope sa ciljem zaštite prava svih građana i građanki u Bosni i Hercegovini u skladu sa evropskim standardima i vrijednostima.
Kao jedna od ugroženih grupa na meti govora mržnje i stigmatizacije, identifikovane su osobe koje su bile zaražene odnosno, koje su trenutno zaražene koronavirusom.
Govor mržnje svako jeste razlog za posebnu zabrinutost, jer često predstavlja prvi korak u procesu ka stvarnom nasilju. Adekvatni odgovori na govor mržnje obuhvataju kanale za provođenje zakona (krivične i administrativne sankcije, pravni lijekovi građanskog prava), ali i druge mjere za borbu protiv njegovih štetnih uticaja kao što je samoregulisanje i kontragovor.
Prije svega bitno je da se upoznamo sa samim terminom govora mržnje
Govor mržnje predstavlja govor izrečen u javnom prostoru (putem medija, internetskih platformi, društvenih mreža) koji za cilj ima da napadne, vrijeđa, obezvrijedi, demonizira, ocrni, nahuška ili zastraši određenu osobu ili određenu grupu ljudi te na taj način dovodi do njihove marginalizacije i diskriminacije. Osoba ili grupa ljudi koji su mete govora mržnje, obično imaju određenu karakteristiku/e zbog kojih su izvrgnuti govoru mržnje.
Neophodno je naglasiti kako govor mržnje ne može biti tretiran pod pravo slobodnog izražavanja mišljenja, jer svako od nas ima slobodu da iznosi svoje stavove i uvjerenja, ali sve dok to ne ugrožava slobodu druge osobe, a govor mržnje upravo ugrožava slobodu druge osobe jer kroz govor mržnje obezvrjeđuje, dehumanizuje i demonizuje integritet te osobe.
Kada govorimo o govoru mržnje, neophodno je da se prvo upoznamo sa pojmom stigme, jer su uzročno povezani.
U kontekstu zdravlja, stigma predstavlja pojam negativne konotacije, koja podrazumijeva vjerovanje o povezanost između osobe ili grupe ljudi koji imaju određene karakteristike i specifične bolesti. Ljudi su na taj način negativno označeni, kao manje vrijedni članovi društva koje treba odstraniti kao maligno tkivo iz organizma. Stigma je oznaka srama i poniženja. Konkretno se u slučaju pandemije koronavirusom, osobe koje su zaražene, doživljavaju kao neodgovorne i nezrele osobe koje nisu bile savjesne prema sopstvenom zdravlju i zdravlju drugih, te na taj način su ugrožavajući faktor po okruženje i društvo. Ovakav negativan stav i tretman, izrazito negativno djeluje na osobe koje su zaražene virusom, ali taj negativan tretman se odražava i na osobe iz njihove neposredne okoline, porodicu, prijatelje, njegovatelje i sve one koji dolaze u kontakt sa njima. Pored toga, negativan tretman mogu dobiti i ljudi koji nemaju koronavirus, ali se zbog stigme dovode u vezu sa njim, a to je npr. slučaj sa kineskim državljanima, jer se koronavirus prvobitno raširio u ovoj azijskoj državi i stvorena je sveopšta negativna konotacija o Kinezima kao uzrocima pandemije koronavirusa.
Šta je to što dovodi do stvaranja stigme?
Zavist, netolerancija i netrpeljivost, ljubomora, želja da se druga osoba diskredituje i obezvrijedi, nerazumijevanje i sebičnost, sve ovo možemo identifikovati kao uzroke govora mržnje.
Stigma se javlja kao posljedica neinformisanosti, neznanja, neizvjesnosti i straha, što predstavlja pogodno tlo za razvoj i bujanje stereotipa i predrasuda. Na neki način ona predstavlja evolutivni odgovor i odbrambeni mehanizam čovjekovog ponašanja od sprječavanja bolesti, u vidu fizičkog distanciranja od drugih koji nas mogu zaraziti. Osim ove fizičke komponente i izbjegavanje fizičkog kontakta sa zaraženim osobama, postoji i moralna komponenta, gdje su ljudi skloni vjerovanju kako se loše stvari dešavaju lošim ljudima, i da su bolesti od kojih boluju kazna za njihova loša djela.
Do stigme dolazi kod ljudi koji vjeruju kako imaju potpunu kontrolu i da ukoliko se pridržavaju svih mjera, ne postoji način da se zaraze koronavirusom. Nažalost, to nije tačno jer i pored svih mjera opreza i striktnog pridržavanja propisanih pravila, pojedinci se mogu zaraziti koronavirusom, jer ne postoji stopostotna prevencija i zaštita. Ali zbog takvog vjerovanja, dolazi do osuda prema zaraženim osobama kao neodgovornima, nedovoljno pažljivima i nesavjesnima, tako da su sami krivi što su se zarazili.
U kontekstu koronavirusa, grupe ljudi koji su dodatno izložene stigmatizacije, i prema kojima je usmjeren govor mržnje su:
– Osobe azijskog porijekla
– Osobe koje se vraćaju sa putovanja, odnosno inostranstva gdje su bili na privremenom radu
– Zdravstvene radnike i radnike hitne pomoći
– Osobe sa bolešću i njihove porodice i prijatelje
– Osobe nakon boravka u arantinu ili samoizolaciji
Jedan bizaran slučaj i primjer stigmatizacije dolazi sa Kosova. Tako se u dokumentu Evropske službe za spoljno djelovanje, spominje da je nekoliko kosovskih portala, bliskih opozicionoj Demokratskoj partiji Kosova,”pojačalo” poruku da je koronavirus “Božja kazna za to što ženama ne dozvoljava da nose velove”.
U istom dokumentu se navodi i opasnost od iskorišćavanja pandemije koronavirusa u retorici protiv migranata.
Koje su posljedice koje trpe žrtve govora mržnje i stigmatizacije?
Prije svega, suočavaju se sa raznim uvredama i verbalnim poniženjima, što može dovesti da ove osobe budu socijalno izolovane i isključene iz društvene zajednice. Govor mržnje može potaknuti i na fizičko nasilje. Žrtva govora mržnje može nauditi samoj sebi, ali može i zbog toga što je rečeno iskaliti ljutnju na nekom drugom. Jednostavno, to može prouzrokovati razne vidove diskriminacije i marginalizacije, tako da osobama može biti uskraćen posao i mogućnosti obrazovanja. Može im biti uskraćen pristup odgovarajućem mjestu stanovanja, npr. ako žive kao podstanari, može im biti uskraćen pristup zdravstvenoj zaštiti, posljedice se mogu odraziti u svim ključnim društvenim oblastima.
Ove posljedice ostavljaju velike negativne efekte po pitanju mentalnog, emotivnog i fizičkog zdravlja. Sve to može da dovede do toga da se ljudi osjećaju izolovano, odbačeno i usamljeno. Što dalje može dovesti do razvijanja depresije i osjećaja srama, ali i ljutnje i bijesa zbog toga što ih drugi izbjegavaju iz straha da će se zaraziti koronavirusom. Ovakva osjećanja u velikoj mjeri narušavaju čovjekovo opšte zdravlje.
Veoma je značajna uloga medija u ovoj borbi protiv govora mržnje i stigmatizacije osoba zaraženih koronavirusom. Mediji moraju ozbiljno shvatiti svoju odgovornost i uticaj, i postupati u skladu sa etičkim principima. Način na koji mediji treba da postupaju jeste:
– etično izvještavanje o pandemiji
– prenošenje samo provjerenih informacija
– izbjegavanje izvještavanja o glasinama i kontroverznim informacijama koje doprinose stvaranju stigme
– poštovanje povjerljivosti i tajnosti podataka o zaraženima i njihovim porodicama
Pored medija, izuzetno veliki uticaj i mogućnost da govore o vlastitim iskustvima bolesti imaju javne ličnosti, a ta iskustva su dragocjena za one koji se tek susreću sa virusom. Pored značaja širenja vlastitih iskustava, posebno je važno da javne ličnosti izađu u javnost sa informacijom da su zaraženi jer to može uticati na veću odgovornost građana/ki posebno u atmosferi u kojoj dobar dio populacije negira postojanje virusa.
Međutim, upravo zbog govora mržnje, verbalnog zlostavljanja i stigmatizacije većina njih se ne usudi izaći u javnost sa ovim informacijama, zbog straha od osude. Tome u prilog ide i primjer tenisera Novaka Đokovića. Pored toga što je trenutno prvi na svjetskog teniskoj rang listi i uživa ugled u javnosti, sa saznanjem da je pozitivan na koronavirus, postao je žrtva mnogobrojnih osuda, verbalnih napada i govora mržnje, gdje je od junaka nacije preko noći stigao do poziciji nepoželjne osobe. Navođenjem ovog primjera ne smatramo da je u redu organizovanje turnira za vrijeme pandemije, ali odgovornost o tome prije svega snose nadležne institucije u državama gdje se turnir održavao. Ono što želimo da naglasimo ovim primjerom jeste upravo govor mržnje i osude, što svakako nije u skladu sa demokratskim vrijednostima i ne doprinosi smirenju situacije.
Posebnu odgovornost i uticaj imaju političari i političarke, jer njihove izjave zauzimaju veliki dio medijskog, a time i javnog prostora. Njihovi stavovi se na kraju oblikuju u političke odluke i javne politike koje svakodnevno utiču na živote ljudi. Iz tog se razloga oni posebno moraju suzdržavati od bilo kakvog govora mržnje te dodatno, imaju odgovornost aktivno sudjelovati u suzbijanju govora mržnje i govora koji poziva na diskriminaciju, a ne da zloupotrebljavaju činjenicu o zaraženosti koronavirusom i koriste je kao povod za govor mržnje u obračunavanju sa političkim neistomišljenicima.
Ono što je ključno kod govora mržnje u kontekstu COVID-a 19 je mogućnost, da zahvaljujući virusu, bilo ko dođe u poziciju u kojoj se svakodnevno nalaze LGBTI osobe, Romi/kinje i drugi predstavnici/e deprivilegovane grupe građana/ki. Taj primjer najbolje ilustruje kako svi koji su drugačiji/e u jednom trenutku mogu biti predmet govora mržnje. Tu mogu biti i potpuno privilegovani, ali i deprivilegovani kojima će pozitivan test na koronavirus biti još jedan razlog zbog kojeg će trpjeti verbalne uvrede (ovo se odnosi na situacije u kojima je jedna osoba naprimjer istovremeno i lezbejka, osoba sa invaliditetom i pozitivna na COVID 19).
Pored toga što se moraju nositi sa problemima izazvanim virusom, osobe pozitivne na koronavirus su izložene i govoru mržnje i stigmatizaciji. To se ne odnosi samo na one koji odluče javno da progovore nego i na one za koje se „sazna“. Osim što je važno da zaražena osoba bude pošteđena govora mržnje, važno ga je eliminisati kako bi one osobe koje su pozitivne bile ohrabrene da govore o vlastitim iskustvima kako bi na taj način pomogli drugim oboljelim osobama.
Najvažnija pouka jeste da je ovo vrijeme kada treba da pokažemo solidarnost, jedinstvo i hrabrost. Neprijatelj nisu ljudi koji su zaraženi koronavirusom, neprijatelj je koronavirus, kao i govor mržnje, stereotipi i predrasude koje nas razjedinjuju i okreću jedne protiv drugih.
Pitanje borbe protiv govora mržnje, diskriminacije i stigmatizacije je pitanje od ključne važnosti za sve građane Bosne i Hercegovine. Stvaranje sigurne atmosfere, kroz izgradnju kulture tolerancije jeste jedan od fundamentalnih faktora i ciljeva za cjelokupno društvo Bosne i Hercegovine, tako da svaki pojedinac ima potpuno pravo da slobodno iskazuje svoja uvjerenja i stavove i da su prava svih zaštićena u skladu sa evropskim standardima.
Micro mreža korisnik je granta dodijeljenog u okviru zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022“. Stavovi izraženi u ovom tekstu odgovornost su autora i ne predstavljaju zvanične stavove Evropske unije i Savjeta Evrope.
