Berba gljiva može biti uzbudljivo i ispunjavajuće iskustvo, ali zahtjeva oprez i znanje. Obronci Prosare i Kozare obiluju brojnim vrstama gliva koje se mogu pronaći zavisno od godišnjeg doba i sezonskih faktora, prvenstveno da li je bilo dovoljno vlage i broja sunčanih dana. Osnovna stvar na koju sakupljač gljiva mora obratiti pažnju i strogo voditi računa, jeste sličnost između otrovnih i jestivih vrsta.
Dugogodišnji planinar i strastveni ljubitelj prirode, sakupljač gljiva te član Planinarsko-sportskog društva “Patrija” iz Gradiške, Željko Borković, otkriva nam sve najbitnije činjenice o branju šumskih plodova i izazovima sa kojima se susretao.
“Gljive su sastavni dio šuma tako da je nemoguće mimoići ih u prirodi. Lijepo ih je naći a još ljepše jesti, a posebno vrganje i rudnjače koji su vrlo ukusni i popularni specijaliteti. Trenutno je na zalasku sezona za rudnjače, kozjače, tržnjače i sunčanice.”
Prema riječima Željka Borkovića, postoje određeni preduslovi potrage za gljivama.
“Najbolje bi bilo krenuti sa nekim iskusnijim jer ako smo možda nešto i pročitali o određenoj vrsti, situacija na terenu zna zavarati. Poznate jestive vrste koje ja volim brati i koje dobro poznajem su bijele gljive, poput mlječanice, lisičarki, vrganja i rudnjača.”
“Vrganji slove kao najbolja gljiva, a potraga za njima zavisi od godine, da li je bila kišna ili sušna. Prikupljaju se od polovine septembra pa do prve polovine oktobra. Ove godine, krenuli su negdje od 10. oktobra i to u predjelima šuma koje su bliže potocima, a ponekad ih možemo naći i na brežuljcima”, navodi Borković.
Postoje brojne opasnosti sa kojima se sakupljači mogu suočiti.
“Kažu da svaka jestiva gljiva ima svoju sestru blizanku koja je otrovna. Potrebno je poznavati koje su to jestive vrste koje rastu na određenom području i otrovnice na tom istom području. Izdvajaju se bijela i zelena pupavka, koje su smrtonosne, a mogu se pojaviti u blizini vrganja.”
Borković navodi da do zabune može doći u slučaju rudnjače koja isto raste iz jajeta i imaju prsten kao i pupavke, samo je drugačije boje rep i klobuk. Onaj koji imalo poznaje gljive, zna za razliku dok bi početnik mogao i pogriješiti.
“Trovanje bijelom pupavkom je često, a poslijedice po organizam su takve da iako se preživi, uništava organizam, jetru ponajviše zbog toksičnosti. U ovo doba treba obratiti pažnju i na muharu koja je takođe otrovna. Pupavka ako se slučajno pomješa u korpi sa sakupljenim gljivama, može ispustiti svoje pore i dovesti do trovanja. Nesmiju se brati gljive u blizini pupavke.”
Kakva je sezona?
“Ova godina je specifična po tome što su gljive rodile na visinama ispod 400 m nadmorske visine, kako na Prosari tako i na Kozari, dok je na Lisini manje. Odnos padavina i suše utiče na pojavu i količinu gljiva koju možemo ubrati.”
Evo i nekoliko savjeta u vezi konzumacije.
“Poslije konzumiranja gljiva nije preporučjivo konzumirati alkohol. Gljive kada se spremaju, ne smiju se podgrijavati jer se takođe može otrovati. Izazov je i kupovina gljiva na pijaci, gdje se može desiti da neko ko je nestručan i slabo poznaje vrste, ponudi i neke koje su otrovne”, zaključuje Borković koji je znanja iz raznih literatura potvrdio i dopunio kroz susrete sa ovim biljkama planinareći po obroncima Prosare, Kozare i mnogih drugih planina.