Savremena proizvodnja u govedarstvu ne može se zamisliti bez korišćenja silaže. Postupak pripreme ovog hranjiva je danas usavršen i dobro poznat proizvođačima, iako se radi o dosta složenim procesima biohemijskih promena hranljivih materija. Cilj konzervisanja zelenih biljaka i nekih sporednih industrijskih proizvoda siliranjem je da se maksimalno očuva njihova hranljiva vrednost u što dužem periodu, i da se za životinje dobije ukusna i zdrava hrana.
Količina konzumirane silaže
Silaža je hranivo specifičnog ukusa i mirisa. Voljno konzumiranje silaže zavisi, prije svega, od njenog kvaliteta, svarljivosti i kiselosti, sadržaja vlage i količine hranljivih materija u obroku. Na mogućnost konzumiranja značajno utiču telesna masa i mliječnost krava, kao i klimatski uslovi. Silažu kao fermentisano hranivo karakteriše prisustvo organskih kiselina koje nastaju u višenedjeljnom procesu vrenja i imaju ulogu konzervansa. Velika kiselost silaže negativno utiče na konzumiranje. Prekiselu silažu životinje dugo žvaću, kako bi prisutne kiseline neutralisale baznom pljuvačkom, te se smanjuje i konzumiranje, a silažu sa dna silo-objekta, gde je i najveća koncentracija kiselina, uopšte i ne konzumiraju. Posebno loše po kvalitet silaže može da bude previsoka vlažnost materijala, ili pretjerano kvašenje u slučaju siliranja nešto suvljeg i zrelijeg kukuruza.
Finoća sjeckanja biljaka prije siliranja utiče na stepen sabijenosti silaže, ali u određenoj mjeri i na mogućnost konzumiranja. Poznato je da su kod krupno sjeckane silaže biljke kukuruza veći ostaci u jaslama zbog mogućnosti biranja kvalitetnijih dijelova. Fino sjeckanu silažu krave konzumiraju u većoj količini, pošto manje mogu da biraju. Na količinu konzumiranja utiče i sam proizvođac, koji reguliše količinu silaže u obroku, kao i strukturu obroka. Poznato je da se sa obrocima koji sadrže samo silažu može proizvesti oko 15 litara mlijeka, a da je za veću mlječnost neophodno dodavati i koncentrovana hraniva. Mogućnost maksimalnog konzumiranja silaže ograničena je kapacitetom buraga, i iznosi 10 – 20 kg po grlu, a maksimalno 30 kg.
Odnos kabaste i koncentrovane hrane
Silaža se može koristiti kao jedina kabasta komponenta u obrocima za krave u laktaciji. Međutim, nauka i praksa su pokazali da zamjena dijela silaže manjim količinama sijena povoljno utiče na povećano konzumiranje suve materije, praćeno i nešto većom proizvodnjom mlijeka. Takođe, zamjena dijela silaže različitim korenjacama, ili repinim rezancima (svježi, suvi ili silirani) dovodi do povećanja konzumiranja suve materije i proizvodnosti. Upotreba koncentrata uz siliranu hranu povoljno deluje na mliječnost, dok je za visoko proizvodna grla neophodna kako bi se njihov genetički potencijal mogao maksimalno iskoristiti. Za visoku proizvodnju mlijeka potrebno je da, u suvoj materiji obroka na bazi silaže, koncentrat učestvuje sa najmanje 30%, a za kukuruznu silažu osrednjeg kvaliteta sa oko 25% suve materije – i do 40%. Dalje povećanje količine koncentrata utiče na postepen rast proizvodnje mlijeka, ali do granice od oko 70%. To je maksimalna količina koncentrata na koje organizam mliječnih krava reaguje pozitivno. Nakon toga, a posebno zbog nedovoljne količine celuloze neophodne za normalan proces preživanja i buražne fermentacije dolazi, prije svega do opadanja zastupljenosti mliječne masti, (koja može da iznosi samo 1,5 – 2,0 %), smanjenja lučenjamlijeks, indigestije, acidoze itd.
Međutim, u praksi, odnos kabaste i koncentrovane hrane u obrocima diktira ne samo proizvodnost grla, već i cijena koncentrovanih hraniva, ali i mlijeka kao finalnog proizvoda.
Ishrana silažom u pojedinim fazama laktacije
Nakon teljenja mogućnost konzumiranja hrane je smanjena. U početku se krava hrani slično kao i u periodu neposredno pred teljenje, odnosno daje joj se samo sijeno i mala količina koncentrata. Posle tog vremena, u obrok se postepeno uvodi zelena hrana ili silaža, a količina koncentrata se povećava za 0,5 do 1,0 kg na dan, sve dok se ne postigne željena količina. Tada nastupa period u kome proizvodnja mlijeka direktno zavisi od ishrane. Zbog fizičkih ograničenja u pogledu mogućnosti konzumiranja hrane (zapremina buraga), što je veća proizvodnja mlijeka to mora biti i veća koncentracija obroka, zbog čega sjenaža ima prednosti u odnosu na silažu. Preporučuje se da se obroku na bazi silaže dodaje i 2 – 3 kg kvalitetnog sijena po kravi u toku laktacije. U zimskim uslovima, kravama se ne smije davati smrznuta silaža, pošto može dovesti do upale sluzokože predželudaca. Silažu treba davati tek posijle završene muže, jer inače njen miris može preći na mlijeko, naročito pri muži u otvorenim sudovima.
U periodu zasušenja, lučenje mlijeka se prekida kako bi se u pauzi od 6 – 8 nedelja grlo maksimalno pripremilo za teljenje i narednu laktaciju. U toku perioda zasušenosti, hrana se koristi najefikasnije za porast ploda. Pored silaže, u obroku treba da su uključeni i odgovarajuæa količina sijena, koncentrata i mineralnih dodataka. U nekim sluèajevima ishrana kukuruznom silažom po volji, pri kraju laktacije i u periodu zasušenosti može da dovede do gojaznosti i pojave metabolièkih poremećaja. Zbog toga se mora stalno pratiti stanje i, po potrebi, obrok prilagođavati stanju koje vlada u stadu i kod pojedinih krava. Nekoliko dana pred teljenje, najčešće se isključuje koncentrat i sočna hrana, kako bi se spijrečilo prerano nalivanje vimena. Na dan teljenja se znatno smanjuje apetit, pa se daje samo mala količinasijena i mekinja. Ako partus protekne bez komplikacija, sledećih dana se ishrana krave postepeno normalizuje.
TOV JUNADI SILAŽOM
Na osnovu dosadašnjih iskustava i saznanja ne preporučuje se upotreba silaže u ishrani teladi pijre nego što navrše dva mjeseca. U tom uzrastu telad još nema razvijenu mikrofloru predželudaca koja će inhibirati aktivnost mikroorganizama iz silaže. Zbog toga se ovoj kategoriji silaža može davati tek od trećeg ili četvrtog mjeseca, s tim da se počne sa vrlo malim količinama, a da sa 5 – 6 meseci mogu da konzumiraju oko 5 kg silaže, sa 8 – 12 meseci 10 – 13 kg, a od 12 – 15 meseci 15 – 22 kg silaže. Što se tiče tova junadi, on se može u potpunosti zasnivati na kvalitetnoj silaži. Najčešće se u tovu koriste silaže cijele biljke kukuruza, a značajna je i mogućnost upotrebe silaže od različitih sporednih proizvoda poljoprivrede i prehrambene industrije kao što su: glave i lišće šećerne repe, džibre, komine, droždine, repini rezanci, a sve to u kolièinama od 10 do 30 kg dnevno. Obroci sa silažama se moraju dopunjavati bjelančevinastim hranjivima, prije svega, sačmama soje i suncokreta, ili dio sačme zamijeniti ureom, zbog niže cene. Jedna od ranijih preporuka je da se pri spremanju silaže cijele biljke kukuruza na jednu tonu usitnjenog materijala doda 9 kg uree, 4,5 kg stočne krede, 1,8 kg dikalcijumfosfata i 0,45 kg sumpora u prahu. Međutim, zbog negativnog uticaja uree na tok fermentacije (vrenja), danas se smatra da je bolje ureu uključiti u obrok neposredno pred hranjenje, uz znatnu opreznost zbog mogućih problema koji se mogu javiti usled predoziranja uree ili njenog neravnomernog raspoređivanja.
