Izjava advokata u jednoj televizijskoj emisiji da “silovanje u braku ne postoji” izazvala je burne reakcije na društvenim mrežama. Međutim, ono što je dodatno zabrinulo jeste broj komentara u kojima se građani slažu s tim stavom, kao da je riječ o legitimnom mišljenju, a ne o negiranju krivičnog djela koje je zakonom jasno definisano.
U 21. vijeku, u društvu koje formalno priznaje ravnopravnost i zaštitu ljudskih prava, činjenica da se i dalje raspravlja o tome da li žena u braku ima pravo da “ne” govori da problem nije samo pravni, već duboko društveni.
Brak kao “dužnost“, a ne kao pristanak
Sociolog Vedaran Francuz kaže da dio društva i dalje vjeruje da silovanje u braku ne postoji jer se brak posmatra kroz prizmu trajne obaveze, odnosno dužnosti partnera prema partneru, a ne kroz princip stalnog pristanka.
U patrijarhalnim obrascima, objašnjava on, brak je istorijski bio institucija hijerarhije, u kojoj su muške potrebe i autoritet imali prednost, a seksualnost se smatrala “bračnom obavezom”, a ne izrazom nezavisne volje.
“Kada se takva shvatanja normalizuju, seksualna prisila se relativizuje i svodi na ‘privatni problem’, umjesto da se prepozna kao nasilje”, upozorava sagovornik.
Posebno problematičnim smatra javne istupe obrazovanih i uticajnih ljudi.
“Javne izjave obrazovanih i uticajnih ljudi dodatno oblikuju percepciju, jer svojim autoritetom mogu legitimisati sumnju prema žrtvama i učvrstiti uvjerenje da je riječ o nečemu spornom ili pretjeranom”, kaže on.
Istovremeno, dodaje da stigma, strah od osude, ekonomska zavisnost i pritisak sredine doprinose tome da mnoge žene ćute. Empatija se, kako kaže, često aktivira tek kada žrtvu posmatramo kao “nečiju majku, sestru ili kćerku”, što pokazuje da joj se vrijednost priznaje kroz odnos prema drugima, a ne kao autonomnoj osobi.
Razaranje povjerenja i osjećaja sopstvene vrijednosti
Psiholog Ana Šatara naglašava da seksualno nasilje u braku ima posebno razarajuće posljedice, jer dolazi iz odnosa koji bi trebalo da bude siguran i zaštitnički.
“Kada se nasilje događa u okviru intimnog odnosa, povreda osim što je tjelesna, duboko je emocionalna i psihološka”, kaže Šatara.
Prema njenim riječima, žrtva često gubi osjećaj osnovnog povjerenja, ne samo u partnera, nego i u vlastite procjene, doživljaje i granice. Mogu se javiti anksioznost, osjećaj bespomoćnosti, disocijacija, izražen osjećaj krivice i dubok sram.
Ističe da mnoge žene ne prepoznaju odmah da su žrtve nasilja.
“Još uvijek je mnogo onih koje su kroz svoj život naučile da je seksualni odnos u braku ‘obavezan’, bez obzira žele li one to ili ne. Nasilje u braku rijetko izgleda kao ono ‘filmsko’. Često je zapakovano u rečenice poput: ‘Pa ti si mi žena’, ‘To je normalno’, ‘Pretjeruješ’. Društvo žene uči da sumnjaju u sebe, a ne u nasilje“, navodi Šatara.
Zašto žene ostaju?
Strah, finansijska zavisnost, djeca, društvena osuda, vjerska uvjerenja, emocionalna vezanost i anksioznost povodom budućnosti samo su neki od razloga zbog kojih žene ostaju u odnosima u kojima doživljavaju seksualno nasilje.
“Važno je da razumijemo da ostajanje u takvim odnosima često strategija preživljavanja u okolnostima u kojima žena ne vidi siguran izlaz”, kaže Šatara.
Dodaje i da društveni stavovi poput „bračna obaveza“ dodatno traumatizuju žrtvu.
“Stavovi poput ‘bračna obaveza’ poručuju ženi da nema pravo na izbor i na vlastito tijelo i da su njene granice manje važne od ‘institucije braka’. To ne samo da otežava traženje pomoći, nego produbljuje sram i tišinu”, ističe sagovornica za Aloonline.ba.
Njena poruka je jasna: “Pristanak je potreban svaki put, bez obzira na bračni status. Sve drugo je nasilje.”
Šta kažu podaci?
Prema istraživanju koje je ranije objavio OSCE u Bosni i Hercegovini, gotovo polovina žena izjavila je da je tokom života doživjela neki oblik nasilja (fizičkog, psihičkog ili seksualnog) od partnera ili druge bliske osobe.
Zakoni u BiH prepoznaju silovanje bez obzira na bračni status, odnosno bračni odnos ne predstavlja nikakvu olakšavajuću okolnost niti izuzetak od krivične odgovornosti.
Od MUP RS, te od Republičkog tužilaštva zatraženi su podaci o broju prijavljenih i procesuiranih slučajeva seksualnog nasilja u braku u posljednjih nekoliko godina, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nije dostavljen.
Između zakona i društva
Video koji je pokrenuo lavinu komentara u svega nekoliko minuta ogolio našu stvarnost kao jaz između zakona koji jasno definiše nasilje i društva koje ga i dalje relativizuje.
Kada se silovanje u braku proglašava nepostojećim, poruka koja se šalje ženama nije neutralna. Ona glasi: ćuti, trpi, prilagodi se.
A kako kažu stručnjaci, nasilje nije pitanje bračnog statusa, već pristanka. I tu dileme nema.
(Aloonline.ba)
