Škola kakvu trebaju naša djeca

S obzirom na brojne probleme i nedostatke u našem obrazovnom sistemu, koji je još uvijek u velikoj mjeri tradicionalan i ne prati promjene koje se dešavaju u svim drugim oblastima, neophodno je tražiti nove pristupe u školskom sistemu koji će zadovoljiti potrebe novih generacija učenika. Savremeno društvo traži funkcionalnije obrazovne sisteme i traži primjenu znanja u svakodnevnim situacijama, a ne memorisanje informacija i znanja koja nam ne služe u bliskoj budućnosti već nam nude znanja i informacije koje će zastariti dok nam budu zaista bila potrebna u životu.

Osnovna škola je temelj svakog obrazovnog sistema, te iz tog razloga želimo promovisati  ideje koja zaslužuje pažnju prosvetnih radnika, roditelja i učenika.

Ove ideje ćemo iznijeti u tezama koje se naravno mogu nadograđivati i modifikovati po potrebi, a u cilju što efikasnijeg djelovanja kako na obrazovanje, tako i na vaspitanje, koje je u velikoj mjeri zapostavljeno u školama.

• Nastavni čas od I do V razreda treba da traje 40 minuta. Djeca nakon pandemije virusa korona imaju sve više problema sa pažnjom i koncentracijom. Ne mogu da prate aktivno nastavu, zaboravljaju gradivo i domaću zadaću, brzo se umaraju. Roditelji, da bi pomogli djetetu, već od drugog razreda uzimaju instrukcije i privatne časova, jer zbog svojih obaveza ne mogu da pronađu vrijeme da pomognu djetetu, ili jednostavno ne mogu da razumiju gradivo i da znanje prenesu djetetu. Prijedlog je da djeca od II do V razreda ostaju još jedan čas u trajanju od 40 minuta u školi na kojem bi radili zadaću, pomagali jedni drugima, učili i savladavali tehnike učenja i sl. Takođe, jedan od tih dodatnih časova u toku sedmice bi se koristio isključivo u vaspitne svrhe, gdje bi se radile radionice ili razgovaralo sa učenicima na razne teme o drugarstvu, ponašanju, bontonu, solidarnosti, različitosti, kulturi, održavanju higijene, sticanju radnih navika, empatiji, kreativnosti i sl.
• Vladanje u školi bi se ocjenjivalo ocjenama od 1 do 5 i te bi ocjene ulazile u ukupan prosjeka učenika. Često imamo odlične učenike, a problematičnog ponašanja, koji ne poštuju ni nastavnike niti vršnjake. Dijete koje ima lošu ocjenu iz vladanja ne upućuje se na popravni ispit na način pripremne nastave kao i kod drugih predmeta već na volonterski rad u trajanju 20 časova.
• Trebaju nam škole bez nasilja! Obzirom na brojne probleme u ponašanju kod učenika, već u nižim razredima treba da napravimo razliku između djece koja su zaista primjerna po svim pitanjima u školi i one koja su tokom čitave godine u većoj ili manjoj mjeri problematična i imaju takođe na kraju primjerno vladanje. Djecu treba da učimo da ne smiju biti pasivni posmatrači vršnjačkog nasilja i da treba da svaki put to da zaustave, te da za takav gest budu nagrađena i pohvaljena. Djeci koja su nasilnici u školi i ispoljavaju neki od asocijalnih vidova ponašanja treba pomoći maksimalno od strane pedagoško – psihološke službe, centra za socijalni rad, nastavnika, vjeroučitelja i drugih stručnjaka iz centra za mentalno zdravlje kao i djeci koja su žrtve nasilja. Djeca koja počine neki prekršaj u školi treba izreći mjeru rada za opšte dobro u školi u trajanju od 6 sati, a za svaki naredni prekršaj veći broj sati. U takvim slučajevima djeca bi zajedno sa kućnim majstorom radila neke poslove u školskom dvorištu, samoj školi i sl. U slučaju da dijete to odbije, pored slabe ocjene iz vladanja, roditelj će imati obavezu da plati novčanu kaznu u iznosu od 250 KM a za svaki naredni prekršaj i više. Novac od ovih kazni bi išao na jedinstven račun škole koji bi se isključivo trošio za plaćanje eskurzija djeci koja dolaze iz porodica slabijeg materijalnog stanja i za liječenje učenika škole. U slučaju da roditelj ne želi da plati kaznu pokreće se krivični postupak i novčana kazna se zamjenjuje kaznom zatvora, a do okončanja tog postupka roditelju se zabranjuje produžetak trajanja ličnih dokumenta.
• Dijete koje dugotrajno narušava kućni red škole prebacuje se u područnu školu sa zabranom povratka u centralnu školu najmanje 2 godine.
• Podnijeti zahtjev Ministarstvu pravde da se upravo za nasilnike u školama i drugu djecu sa izrazito devijatnim ponašanjem izrekne direktno mjera upućivanje u vaspitnu ustanovu u trajanju najmanje 6 mjeseci, a najduže 2 godine. U takvu ustanovu se mogu uputiti djeca sa navršenih 14 godina starosti. Takvu mjeru imamo u zakonu, ali nemamo u praksi. Neophodno je hitno otvaranje takve ustanove, jer dok djeca budu upućena u vaspitno – popravni dom protekne dug vremenski period i uspješnost njihove resocijalizacije je minimalna.
  Svako dijete od III do V razreda obavezno bi pohađalo jednu sportsku sekciju i jednu kulturno – umjetničku sekciju. Nastavnicima koji bi vodili ove sekcije ovi časovi bi ulazili u normu.
• Od VI do XIX razreda djeca pohađaju čas u trajanju od 45 minuta. Potrebno je podsjetiti se da je trajanje časa u trajanju od 45 minuta uspostavljeno još u XVII vijeku i da mnoge zemlje iz EU odavno imaju čas u trajanju dužem od 45 minuta.
• Djeca VI i VII razreda uče predmete kao i do sada sa izmjenjenim nastavnim programom gdje se isključivo uči ono što je djeci potrebno za život. Od VIII razreda djeca trebaju da imaju obavezne i izborne predmete. Neka djeca nemaju afiniteta prema matematici i stranim jezicima, ali imaju ogroman potencijal prema nekim drugi predmetima i oblastima. Djecu treba usmjeravati i podsticati u onim naučnim disciplinama koje ih zanimaju i imaju potencijala. Naravno kroz obavezne predmete oni bi stekli temeljna znanja koja su im neophodna, ali zašto ih opterećivati s onim stvarima gdje ne mogu pokazati svoj puni potencijal, dok u onim gdje mogu ne mogu imati priliku. Recimo u VIII razredu obavezni predmeti bi bili matematika, srpski jezik, engleski jezik, informatika, fizičko vaspitanje,  fizika a u VIII bi tu još bila i hemija. Ostali predmeti bi bili modifikovani i bili izborni. Svako dijete bi pored obaveznih predmeta obavezno moralo izabrati još i 5 -6 izbornih predmeta. Tako da neko ko voli strane jezike može izabrati više stranih jezika, a ko voli umjetnost više predmeta iz te oblasti i sl. Takođe postojali bi i izborni predmeti matematika 2 i fizika 2 i hemija 2 za djecu koja vole više prirodne nauke. Takođe, bez obzira koliki je broj učenika na nekom od izbornih nastavnih predmeta svi ovi časovi bi ulazili u normu nastavnika.
• Svi udžbenici bi se morali revidirati i na njima bi radili nastavnici sa najmanje 15 godina radnog iskustva i 2 univerzitetska profesora iz te oblasti. Svi sadržaji bi trebali da se modifikuju i prilagode uzrastu učenika i današnjim potrebama i interesovanjima istih bez nepotrebnih informacija koje djeca jednostavno memorišu i nemaju nikakvu kognitivnu svrhu.
• Vjeronauka bi trebala da ima i praktičnu nastavu kako bi se djeca učila i kulturi ponašanja u vjerskim objektima, ali isto tako podučavala društvenim vrijednostima, učila emaptiji, prijateljstvu, itd. Vjeroučitelji bi trebalo da budu pokretači svih humanitarnih akcija u školi zajedno sa djecom.
• Svaki učenik iz VIII i XIX razreda bi trebao da svake godine ima najmanje 2 sata volontiranja u školi ili van nje.
• Da za svu djecu koja postignu određeni uspijeh na takmičenjima u školi i van nje obezbjedimo neke nagrade i da ih javno promovišemo svaki put na školskim manifestacijama, u medijima, školskim novinama i sl.
• Da na sajtu škole imamo određeni broj snimljenih časova iz nekih predmeta koji učenici mogu pogledati kada su bolesni, kada im je nešto nejasano, kada su van zemlje, preko raspusta i sl.
• Djecu trebamo edukovati kako da se ponašanju u vanrednim situacijama, posebno u slučaju požara, terorističkih napada, uzimanja taoca, unošenja oružja od strane učenika i sl.
• Treba vratiti smisao škole u prirodi i djecu ponovo usmjeriti na Jahorinu gdje će za 4-5 dana u martu mjeseca na kratkim stazama sa vještačkim snijegom, ako nema prirodnog, naučiti svi skijati, barem osnovne korake i provesti 4 dana u prirodi i naučiti mnoge stvari koje su predviđene tom posjetom i nastavnim planom i programom.
• Djeca bi svaku zadnju subotu u mjesecu pohađala školu gdje bi maksimalno boravila 5 časova i pohađala određene korisne radionice, učestvovala u školskim takmičenjima, išla na izlete, volontirala, uređivala školsko dvorište i sl.
• Treba da postavimo ometače u škole da djeca ne mogu koristiti telefon unutar škole izuzev na nekim mjestima, gdje bi se u slučaju nekih vanrednih okolnosti mogli javiti roditeljima.
• Nastavnici bi pet radnih dana pred početak nastave pohađali svaki dan u trajanju od 3 sata online edukacije iz metodike rada svoga predmeta od strane univerzitetskih profesora iz Republike Srpske i regiona.
• Nastavnici moraju da imaju primanja kao i drugi činovnici iste stručne spreme najmanje ako ne i viša. Da ne tražimo promjene sa ljudima koji nemaju osnovne uslove za život i rad jer je to besmisleno. Budimo podrška prosvjetnim radnicima u svim segmentima, jer bez obrazovnog sistema, očuvanja kulture i tradicije nećemo imati budućnost, nego krah svega što stvaramo ili pokušavamo stvoriti.

Škola treba da bude mjesto u kojoj su djeca sigurna i srećna, u kojoj nastavnici uživaju u radu sa djecom, gdje su roditelja podrška svim inicijativama djece i nastavnika, mjesto gdje smo svi tu radi naše djece, njihove budućnosti i jedinog i najvažnijeg cilja da sutra postanu dobri ljudi.

Ovo je samo mali dio mojih ideja kako i na koji način ja posmatram školu, a vjerujem da i vi imate sličnih ideja koje možemo zajedno barem kreirati i ponuditi nekome ko želi da imamo pozitivnih stvari i dešavanja u školi. Da imamo škole koje se vole, pamte i u koje se vraćamo punog srca. Volio bih da ove ideje nadogradimo uz pozitivne i dobronamjerne kritike. Da budemo korisni i ne šutimo, da ponudimo znanje i gradimo pozitivnije društvo za ljepšu budućnost naše djece i budućih pokoljena.