Jedna od najplemenitijih zabava bosanskog sredovjekovnog plemstva bila je lov sa sokolima. Ova plemenita vrsta lova veže se za Perzijce koji su se od davnine bavili ovom kao i drugim plemenitim vrstama lova. U vrijeme krstaških ratova toj vrsti lova naučiše se i evropski vitezovi krstaši, te je preniješe na povratku iz Svete Zemlje u Evropu, gdje se udomi i posta najomiljenije zanimanje lovaca onoga doba. U Aziji su već tada bili pripitomili sokola za lov na prepelice, jarebice i ptice slične veličine, jastrijeba za lov na šljuke i divlje patke.
Istorija sokolarstva
Ovi naši prostori su izuzetno pogodni za sokolarstvo, zbog svoje geografske raznolikosti, zbog raznolikosti faune, a time i količinom dostupne hrane izuzetno je pogodno stanište za ptice grabljivice jer posjeduje sve pogodnosti kako za život i razmnožavanje svih Srednjoevropskih vrsta ptica grabljivica. Sokolarstvo je oduvijk ili bolje reći vijekovima prisutno na našem tlu. Nekada je bio sport krunisanih glava, a danas ga od izumiranja čuvaju ovi koji prema njemu imaju veliku ljubav.
Čuvari današnjeg sokolaratva u BiH
Kao i nekada davno sokolarstvo i danas kod nas ima desetak ljudu i koji se aktivno bave tim prekrasnim hobijem. U Banjaluci su to Zoran Čurguz, Aleksandar Bojinović, Dario Barać u Bosanskoj Gradišci Milan Bošnjak u Sarajevu Elvir Velić i Kaled Idrizović, Perica ja u Čapljini, predprošle zime su održali i prvi sokolarski susret u BH i to u Gradišci gdje im je domaćin bio već spomenuti Milan Bošnjak.
Čuo sam za sololara Pericu Dodiga i našao načina da o ovoj temi popričam sa njim i da sa sokolarstvom upoznam naše vjerne čitaoce. Perica je inače iskusni lovac, pasionirani golubar, a posljednjih godina uspješno se bavi uzgojem jedne vrste ptica grabljivica, jastreba kokošara i prvi je u istoriji BH koji je od ministarstva ishodovao dozvolu za držanje i uzgoj jastreba kokošara .
Perica Dodig sokolar iz Trebižata kod Čapljine je tih, uporan, strpljiv i jedan od onih kojem na prvom mjestu nije materijalna korist već vešto više i preče a to je neka unutarnja sreća zbog onog čime se bave iz ljubavi i ne pomišljajući na materijalnu korist.. Takav je, tako mi se dojmio i pokazao .On je sokolar koji je zahvaljujući svom rijetkom hobiju bio učesnik 2.i 3. svjetskog festivala sokolara, u Al Ainu – Dubai i u Abu Dhabiu.
„Zainteresovalo me sokolarstvo zbog činjenice da u toj vrsti lova i lovac i lovina imaju podjednake šanse na uspjeh. Rodila mi se želja da spoznam nešto oko ove kroz vijekovima prisutne aktivnosti koja se smatra viteštvom i jednim zanimanjem koje zaslužuje pažnju i poštovanje. Prvog mladog jastreba sam izlegao 2011. i do danas svake godine uspješno izvedem 2 – 3 mlada. Sam uzgoj je izuzetno težak i vrlo malo ljudi ima uspjehe u uzgoju, naime radi se o tome da je uzgoj jastreba kokošara umjetnom oplodnjom najsigurniji način, a sam uzgoj je izuzetno kompleksan i neizvjestan posao. Formiranje prirodnih parova u uzgoju jastreba kokošara je skoro pa nemoguće, doduše bilo je slučajeva da uspije ali nikada nisi siguran, jer kod spajanja mužjaka i ženke skoro uvijek dolazi do kolizije, odnosno ženka ubija mužjaka”, kaže Perica i dodaje da je zaljubljen u ono čime se bavi.
Prva ptica poklon od prijatelja
Svoji prvu pticu grabljivicu Perica je dobio 2002. godine od prijatelja, radilo se o mladom mužjaku jastreba kokošara i dao mu ime Apač, a ženku Bellu je dobio nešto kasnije iz Slovačke. Konkretnim savjetima o sokolarstvu su mu najviše pomogli Marijan Žižanović iz Hrvatske i Milenko Aćimović Aćim iz Srbije inače poznati i priznati sokolari. Do tog trenutka Perica je bio pasionirani golubar i lovac. A tada tjeran ljubavlju prema sokolima okreće novu stranicu svojih hobija i od mrzitelja ptica grabljivica koje su mu svakodnevno pravile štetu na jatu golubova postaje zaljubljenik u te drske i opasne lovce.
Za 14 godina bavljenja sokolarstvom prošao je sve faze od nule do uspješnog lova i sa pravom može reći da se nije počeo baviti sokolarstvom nikada ne bih saznao što je pravi lov i što je radost nakon ulova. Inače je lovac dugo godina i lovio je s goničima, jamario s terijerima da bi zadnjih desetak godina lovio isključivo s ptičarom najviše šumsku šljuku, jarebicu kamenjarku i prepelicu, a od kada se bavi sokolarstvom pušku je u potpunosti zamijenio pticom i danas nekoliko prepelica ili fazan mu donose više radosti nego stotine koje je ulovio puškom.
Prve naznake sokolarstva nalazimo zabilježene na brojnim stećcima , da bi naročitu ekspanziju doživljavjelo u doba Turske vladavine. U to vrijeme su postojale čak i specijalne ustanove za odgoj i trening ptica grabljivica. Nakon pada Otomanskog carstva i kroz kasniju vladavinu Austrougarske monarhije počinje postepeno da opada interes za sokolarstvo. Zadnji pisani spomen sokolastva na tlu Bosne i Hercegovine datira iz 30 godina 20-og stoljeća nakon čega se javlja rupa od oko semdesetak godina kroz razdoblje socijalizma svedo početka 2000. god kada zahvaljujući nekolicini entuzijasta sokolarstvo ponovno oživljava jer jednostavno dođe vrijeme da se neke stvari koje su nepravedno zapostavljene ili su sasvim izumrle, ožive, pogotovo ako je to još i trend u svijetu.
U Arapskom dijelu svijeta solkolarstvo je toliko popularno da se obučen soko lovac može prodati za gotovo nevjerovatnih sto- dvjesta hiljada dolara, a sokolarstvom se bave uglavnom oni koji su bogati, pa ljubav prema sokolu su spremni da plate velikim sumama U Saudijskoj Arabiji veliki broj šeika koji su enormno bogati ima uzgajališta, uz njih zatvorene i klimatizovane prostore za treninge sokola. U poslednje vrijeme izgrađene su i velike klinikena u kojima se liječe njihovi ljubimci. Soko je statusni simbol bogatog arapskog svijeta, pa oni ne žale ni novca ni truda da imaju dobrog sokola kojeg oni zovu “kraljevi neba nad pustinjom “.
