Ime solitarne, samotarke ili samice dobile su po tome što se te pčele ne roje, ne žive u društvima u košnici, nemaju maticu, nego sve rade same kao jedinke. Malo se zna o solitarnim pčelama a još manje da se njena efikasnost pri oprašivanju voćaka jedne ženke solitarne pčele može se usporediti s efikasnošću 120 medonosnih pčela U oprašivanju usjeva te su pčele djelotvornije od više poznatih i brojnijih im rođaka pčela medarica. Zanimljivo je da one izlaze iz kućice već na +5 C, nisu posebno probirljive i obično ne biraju cvijeće poput srodnih im i većih rođaka pčela medarica koje većinom biraju onaj izvor nektara koji je u tom trenutku jačeg intenziteta.
Samice se najradije gnijezde u barskoj trstici, izbušenu drvetu, građevinama od drva i blata. Prirodno grade tunele i naprave 6-15 ćelija pregrađenih blatom. Postupno ih pune nektarom peludom, snesu jajašca, pa opet pregrade, na kraju tunel debelo zagrade blatom
U procesu sakupljanja polena solitarne pčele obavljaju ukršteno oprašivanje, što omogućava kvalitetniji i veći rod voća. Najveću korist od pčela imaju one voćne vrste i sorte koje su samobesplodne i autoinkompatibilne, kao i one koje su samooplodne ili su sklone partenokarpiji, odnosno stvaranju i razvoju ploda bez oplođenja.
U novije vrijeme se sve više radi na alternativnim oprašivačima voćaka, njihovoj domestifikaciji i primjeni, a među njima je i solitarna pčela.
Životni ciklus
Solitarne pčele se gnijezde u već postojećim šupljinama u drvetu, ne kopaju same tunele. Zasnivaju svoja gnijezda u šupljinama barske trske kojom su se nekad pokrivali krovovi kuća, u šupljinama starog drveća, u pukotinama i otvorima starih drvenih ili neomalterisanih kuća. Kad ženka solitarne pčele. nađe tunel pogodan za zasnivanje gnijezda, a zatim na dnu tunela napravi pregradu od blata, tu donosi polen i nektar u gnijezdo i na tu masu polaže jaja, zatvara ćeliju vlažnom zemljom, a zatim gradi novu ćeliju u nizu.
Na ulazu u tunel ostavi sebi dva centimetra slobodnog prostora za uletanje i izletanje i na kraju otvor zatvori debelim čepom od blata. U odgovarajućem tunelu pčela može da izgradi šest do osam ćelija, a nekada i do 15, u zavisnosti od dužine tunela. Najpogodniji je tunel dužine oko 15 centimetara, a promjera otvora osam do 10 milimetara. Mogu da se gnijezde jedne pored drugih, svaka za sebe, u manjim ili većim populacijama, ali bez ikakve međusobne kooperacije ili antagonizma. Ova osobina se naziva gregarnost. U zavisnosti od temperature, iz jaja se za nekoliko dana izlegne larva koja se aktivno hrani.
Sakupljanje i njega inicijalne populacije
Kućicu sa cjevčicama trske treba smjestiti u sredinu voćnjaka, tako da divlje pčele koje lete 200-250 metara mogu oprašivati sve voćke. Ulaz u kućicu treba zaštititi mrežom od žice, kako bi sprečili kosove i druge ptice da uništavaju kokone u trskama. Pčele su osjetljive na pesticide, pa ako nije organski voćnjak, treba napraviti kućicu koja se može zatvoriti i tretmane treba obavljati uveče, kada pčele ne lete. Ponekad pčele treba malo prihraniti medom, naročito ako izlaze, a u blizini nemaju dovoljno rascvjetalih voćaka i drugih biljaka. Svake godine treba na vrijeme dodavati nove cjevčice trske, a staru trsku odstranjivati. U blizini staništa za pčele postavlja se pijesak i voda, da ne gube vrijeme na traženje materijala za zidanje ćelija u trsci.
Inicijalno leglo pčela u kokonima se čuva u frižideru, na temperaturi do četiri stepena, do nedjelju dana pred cvjetanje voćaka.
Primjena
U većim voćnjacima postavljaju se snopovi s trskom na svakih 30 metara. Solitarna pčela leti pri nižim dnevnim temperaturama nego medonosna pčela. Efikasnost pri oprašivanju voćaka jedne ženke solitarne pčele može se usporediti s efikasnošću 120 medonosnih pčela. Za oprašivanje jednog hektara komercijalnog zasada jabuke potrebno je 500 ženki solitarne pčele, ili tri košnice medonosnih pčela s ukupno 60.000 radilica.
Posebno treba istaći korist solitarne pčele u oprašivanju kruške. Cvijet kruške luči miris amin koji medonosna pčela ne voli, pa se moraju podvrgnuti dresuri. Solitarne pčele ne biraju vrstu, bitno je da je voćka blizu, te su pogodnije za oprašivanje zasada kruške.
Solitarna pčela leti u krug 200-250 metara od svog gnijezda – kućice. Stoga je za efikasno oprašivanje voćnjaka raspored kućica od velike važnosti. Kućice mogu biti od barske trske, izbušenih drvenih blokova, siporeks-blokova i šupljikave cigle. U blizini voćnjaka dobro je postaviti natkrivena staništa od drveta, gdje treba postaviti barsku trsku, zemlju, pijesak i vodu ili gotove kupljene kućice. Solitarne pčele nisu u kompeticiji s medonosnom pčelom ili bumbarima. Naprotiv, njihovim zajedničkim radom povećaće se broj zametnutih plodova u voćnjacima.
Solitarne pčele se primenjuju i u organskim zasadima aronije i drugih voćnih vrsta. Važno je da budu postavljene u voćnjaku nedelju dana prije punog cvjetanja, jer prvo izlijeću mužjaci, pa tek nekoliko dana kasnije ženke, koje imaju važnu ulogu u oprašivanju.
“Postavljene kućice ili staništa za solitarne pčele ne treba pomjerati dok se ne završi ciklus razvoja larve u lutku.U periodu kada voćnjak precvjeta, a ženke još uvek nisu završile sa zatvaranjem komora u koje su snijele jaja i ostavile polen za ishranu, pčele treba prihranjivati ili ostaviti cvjetni pojas oko zasada. Stanište ne treba pomjerati, jer larve nisu pokretne unutar ćelija, pa postoji opasnost da spadnu sa polena i ne završe razvoj..Ja imam vrlo dobro iskustvo sa solitarnim pčelama i zagovornik sam da ih je potrebno unositi u voćnjake a posebno u voćnjak kruške kakav ja posjedujem.kod mene su se odlično pokazale” rekao je dip ling poljoprivrede Dejan Popović iz sela Palačkovci kod Prnjavora koji je jedan od najboljih proizvođača kruške Viljamovke u Republici Srpskoj.
