Medijska sloboda je termin, koji je u BiH izgubio svoje značenje. Novi mediji, srozavanje novinarske profesije, zavisnost od političkih centara moći, samo su dio ledenog brijega upozoravaju analitičari.
Autocenzura, napadi, prijetnje, ucjene, samo je dio onoga što obilježava današnji Međunarodni dan slobode medija u BiH. Primjera je mnogo a najupečatljiviji su oni koji dolaze iz manjih sredina, s obzirom na mali prostor djelovanja kada je riječ o zaštiti novinara i snage lokalnih moćnika.
Nakon što je portal “Mikro mreža” iz Gradiške, prenio tekst pojedinih medija, da Njemačka obustavlja četiri projekta u BiH vrijednih preko 100 miliona evra, među kojima i onaj koji se odnosi na otpadne vode u Gradišci, nije trebalo dugo čekati na reakciju lokalne vlasti. Urednik ovog portala Bojan Trgić, kaže za DW da su nakon toga tražili potvrdu ove informacije kod međunarodnih predstavnika a nakon što su je dobili, tu potvrdu su i objavili.
Nema prijetnje ali …
“Mene je onda gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić, nazvao i pitao zašto sam to objavio i da to nije u interesu grada. Ja sam rekao da tu nema odgovornosti grada ali moj je cilj da ukažem koliko je pogrešna politika koja se vodi. On je onda rekao, `mi smo završili, ne moraš više da me pratiš. Ne prijetim ti ali vidjećeš sada kako ću se ja postaviti prema tebi”, prepričava Trgić razgovor sa gradonačelnikom, nakon čega nastaju problemi, jer su ga drugi dan zvali iz lokalnog rukometnog kluba i rekli da moraju imati akreditacije iz “Arene” u Gradišci, za koje je Trgić uvjeren da će ih dobiti, samo uz blagoslov Adžića.
Takođe, lokalna radio stanica, odmah je obustavila saradnju sa Mikro mrežom, na jednoj sportskoj emisiji.
Gradonačelnik Adžić, kaže da su optužbe neutemeljene i da ne razumije reakciju urednika portala.
“Ne razumijem zaista. Mi smo imali odličnu saradnju sa tim momkom (Bojan Trgić op.a). Problem je što smo uveli akreditaciju, kao i svagdje u svijetu što postoji. A sada što neko misli i da je umislio da može da upada gdje hoće, pravila postoje za sve medije isto”, kaže Adžić, dodajući da je tačno da mu je prigovorio za objavljivanje sadržaja, ali zbog načina na koji je to urađeno.
“Oni koji su zaduženi za projekat i dalje rade, a on je poslao pisma švajcarskoj ambasadi, da li je projekat zaustavljen. Ako ste vi rekli da je zaustavljen, zašto gradonačelnik kaže da nije zaustavljen. Ja sam njemu rekao, Bojane, mi treba da radimo u interesu Gradiške”, kaže Adžić.
Napad na novinare i dalje je prihvatljiv
Ovo je samo jedan od primjera sa kojima se novinari susreću svakog dana. Prema istraživanju Udruženja BH novinari- Klub novinara Banjaluka i fondacije Fridrih Ebert (FEA), stanovništvo i dalje vidi napad na novinare kao nešto potpuno normalno, iako je procenat pao za 15 odsto u odnosu na prošlu godinu. Ove godine na dan slobode medija, to misli “samo” svaki deseti ispitanik. Istovremeno, najviše se vjeruje medijima, čak 80 procenata, pokazuje isto istraživanje a na drugom mjestu su vjerske institucije. Slijede ih nevladin sektor i međunarodna zajednica.
Skoro dvije trećine ispitanika smatra da političke partije i političari imaju najveći uticaj na medije u BiH, ali u odnosu na 2021. godinu nema značajnih promjena. Ti centri moći, najopasniji su za profesiju.
“Stanje u medijskom prostoru u BiH, nije bilo tako nepovoljno i loše ni u godinama neposredno nakon rata. Govor mržnje, zapaljive poruke i opšta nekultura dijaloga, koju, kako se čini, svjesno kreiraju neki od najviših političkih i stranačkih lidera, prenosi se putem medija i društvenih mreža na najšire slojeve društva, stvarajući kod običnih ljudi utisak kako je dozvoljeno sve – od neistina i uvreda do ozbiljnih prijetnji za koje niko ne snosi odgovornost”, kaže novinar iz Sarajeva, Amir Sužanj, upozoravajući da umjesto deklarisane slobode govora, govor mržnje postaje dominantan model komunikacije.
Na niskim granama
Amir Sužanj: “Stanje u medijskom prostoru u BiH, nije bilo tako nepovoljno i loše ni u godinama neposredno nakon rata.”
Mediji koji nisu podlegli političkom uticaju, stvorili su široku praksu medijskog senzacionalizma, pa su u trci za naslovima, izgubili osjećaj društvene odgovornosti, jednoglasni su medijski radnici. Postavlja se pitanje, zašto je to tako i ko brani novinarima i medijima, da čak i kao političko glasilo, zadovolje osnovnu novinarsku formu, od najmanje dvije strane u priči.
“Mnogi ljudi, koji su se, raznim političkim uticajima i kadrovskim paradoksima našli u ulozi novinara, srozali su ugled novinarske profesije na vrlo niske grane”, kaže Sužanj.
Istraživanje Kluba novinara i FES-a, pokazuje da i stanovništvo smatra da je potrebno pooštriti kriterijume za ulazak u novinarsku profesiju i poboljšati uslove rada.
BiH mora da mijenja zakone koji se odnose na medije, smatra i novinarka Ljiljana Smiljanić, iz Kluba novinara. Ističe da niko više nema zaštitu od “divljih” medija, jer nema nikakve kontrole.
“Bilo ko može da pokrene portal, da naziva sebe novinarom i da piše, što je poražavajuće”, kaže Smiljanić, navodeći da se na taj način stvara iskrivljena slika o novinarima.
Produžena ruka vlasnika medija
Protesti novinara u BiH nisu tako česti
Politički uticaj na javne servise je prisutan za najveći broj stanovnika BiH, pokazuje istraživanje, bez obzira da li se radi o izboru urednika i direktora, uređivačkom poslu ili zapošljavanja novinara. Problem sa Javnim servisom BiH (BHRT), koji traje godinama jer niko ne želi da se bavi problemima profesije, samo je ogolio pravo medijsko lice u BiH i uslove u kojima novinari rade.
Zbog toga najviše trpe novinari, koji su uglavnom nezaštićeni, s obzirom da su sindikati samo produžena ruka vlasnika ili direktora medija, bez bilo kakve želje da se izbore za radnike.
“Ono što se može nazvati, eventuano slobodom medija u BiH, to su još samo pojedinci i profesionalci, koji pokušavaju da se izbore za tu slobodu, vodeći računa o profesiji”, zaključuje novinar iz Banjaluke, Vladimir Šušak.
