Profesor razredne nastave Mladen Mačinković iz Srpca uspješno usklađuje dva različita životna poziva, jedan u školskim klupama, a drugi u poljoprivredi, čime pokazuje da se i u manjoj sredini, uz trud, znanje i dobru organizaciju, može voditi ispunjen i zdrav život.
Nakon završetka Pedagoškog fakulteta, dvije godine je bezuspješno konkurisao za posao učitelja, radeći samo povremene poslove. U tom periodu donio je odluku da se ne oslanja samo na struku, već da se okuša u plasteničkoj proizvodnji povrća. Upisao se i na obuke iz oblasti povrtarske i voćarske proizvodnje, gdje je prošao sve, od obrade i pripreme zemljišta, preko sadnje i njege biljaka, do berbe i pakovanja.
– S vremenom sam shvatio da uzgoj povrća zahtijeva mnogo fizičkog rada. Kada sam dobio posao u školi, kao voditelj produženog boravka, tražio sam kulturu koja ne zahtijeva puno prostora, a može biti profitabilna. Tako sam se okrenuo kali, dekorativnom cvijetu koji prodajem cvjećarama u Srpcu, Prnjavoru i Kozarskoj Dubici i gotovo sve redovno rasprodam – priča Mladen.
Pored kala 2022. godine, na nagovor prijatelja Bojana Vidovića iz Starog Martinca, zasadio je i plantažu borovnica na jednom dunumu zemlje, sa oko 300 sadnica.
– Ovo mi je četvrta sezona i očekujem do 600 kilograma roda. Borovnice su specifične, ne sade se u klasično zemljište, već u supstrat, u takozvane bankove. Ali kada se sve pripremi kako treba, rezultati su odlični – objašnjava on.
Kaže da plasman do sada nije bio problem, jer sve proda na domaćem tržištu. Međutim, upozorava da bez redovne zaštite i pravilne ishrane nema kvalitetnog ploda.
– U svakom poslu, pa i u ovom, ima rizika. Prošle godine mi je tokom nevremena stradalo oko 200 kilograma roda. A prethodne godine, kada je trebalo da vratim uloženo, smrdljivi martini su mi uništili više od deset hiljada cvjetova. Od tada koristim zaštitne mreže, a sada sam predao i zahtjev za nabavku protivgradne mreže preko Agencije za agrarna plaćanja – dodaje Mačinković.
Njegov radni dan zavisi od školske smjene, prilagođava se sezoni i potrebama na imanju. Iako ritam života mnogima djeluje naporno, on kaže da mu obaveze nisu teret.
– Ako sam prijepodne u školi, popodne sam na imanju i obrnuto. Ništa mi nije teško. Kada vidim da je list zelen, da biljka napreduje, to mi je dovoljna nagrada. Znam gdje sam uložio vrijeme i energiju – ističe Mladen.
Pored škole i poljoprivrede uključen je i u vannastavne aktivnosti. U saradnji sa Udruženjem građana “Cezar” iz Srpca, pokrenuo je školu sporta za najmlađe.
– Prvobitna ideja bila je sekcija “Mali baštovani”, ali smo na kraju osnovali sportsku školu, koja sada ima 12 polaznika i sve su to djeca iz sela. Radimo različite aktivnosti, fudbal, košarku, gimnastiku i štafetne igre. Djeca sa sela ne zaostaju ni za kim, samo im treba pružiti priliku – kaže Mladen.
Iako danas ima stabilan posao i ustaljenu proizvodnju, ne teži brzom širenju.
– Plantaža borovnica ostaje na ovoj površini. Planiram samo da postavim protivgradnu mrežu. Kale ću proširiti kad uradim grijanje u plasteniku, to će mi omogućiti više cvjetova na manjoj površini. Važno mi je da sve mogu uraditi kako treba i bez žurbe. Poljoprivredu ne doživljavam kao teret, već kao način života koji mi prija – naglašava on.
• Hodočašće
Posebno mjesto u Mladenovom životu ima vjera. Dva puta je sa prijateljima pješačio na hodočašće do manastira Ostrog, prelazeći više od 470 kilometara.
– Taj put traži fizičku i mentalnu snagu, ali najviše vjeru i želju. Motiv je uvijek bio duboko ličan. Kada se poslije dvije sedmice pješačenja stigne na Ostrog, taj osjećaj je neopisiv. Svako bi trebalo bar jednom u životu da to doživi – poručuje Mladen.
/Glas Srpske/
