U vremenu kada mladi sve teže pronalaze autentičan način izražavanja, sestre Marijana i Nikolina Mrđa iz Gornje Lepenice svojim stihovima pokazuju da riječi, kada dolaze iz srca, mogu ostaviti dubok i trajan trag u književnosti i kulturi našeg kraja. Njihova zajednička kolekcija broji više od stotinu pjesama, a iza svake stoji iskustvo, osjećaj i neizmjerna strast prema pisanju.
Marijana je student Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci i tokom obrazovanja nizala je uspjehe i priznanja za znanje i vladanje. Učešće u poetskim večerima mladih talenata u Narodnoj biblioteci Srpcu i rad u školskoj novinarskoj sekciji, ojačali su njeno samopouzdanje i vještine javnog izražavanja koje posjeduje od mlađih dana.
„Ljubav prema poeziji počela je kod mene na neobičan način. Javila se ideja u glavi da se neke riječi rimuju i kroz šale i razgovore počela sam sklapati rečenice koje imaju smisao. Pokušala sam da napišem nešto, pa nije bilo savršeno, ali vremenom sam se usavršavala i obogaćivala rječnik“, kaže Marijana.
Prvu pjesmu je napisala u osmom razredu, kada je na času srpskog jezika i književnosti dobila temu o proljeću a nastavila je aktivno pisati u srednjoj školi.
„Za većinu mojih pjesama misao mi dođe spontano, a opet postoje trenuci kada ih moram pisati po potrebi. Nekad je potrebno vremena, a nekad inspiracija naiđe sama od sebe, ali kroz većinu se provlače moje emocije i osjećaji“, kaže Marijana.
Tokom školovanja je osvojila drugo mjesto na regionalnom takmičenju iz istorije, a višestruki je učesnik akcija dobrovoljnog davanja krvi.
„Svestrana sam u različitim oblastima ali poezija mi je najviše pomogla da se nosim sa raznim izazovima i kroz pisanu riječ sam izbacivala iz sebe sve teške emocije koje osjećam u trenutku. Mladima koji se planiraju baviti pisanjem bih poručila da ne osjećaju strah kako će okolina na to reagovati. Ponekad je umjetnost kritički shvaćena ali to ne treba da ih zaustavi i samo treba da vjeruju u sebe i svoje snove“, smatra Marijana koja u slobodno vrijeme voli da se opušta uz knjige i muziku.
Njena sestra Nikolina pohađa srbačku gimnaziju i bavi se poezijom već osam godina. Samo u prošloj godini napisala je čak 50 pjesama, a njeni radovi osvojili su brojne nagrade. Na svečanoj akademiji povodom Dana Republike Srpske, u organizaciji Republičkog pedagoškog zavoda, osvojila je treće mjesto u konkurenciji više od 250 srednjoškolaca.
Višestruko je nagrađivana za misaonu, patriotsku i socijalnu poeziju. Prošle godine osvojila je prvo mjesto na literarnom konkursu povodom godišnjice Srbačke brigade a treće mjesto na konkursu koji su organizovali Narodna biblioteka Srbac i Ambasada Ruske Federacije u BiH povodom Dana pobjede nad fašizmom. Kao osnovac, učestvovala je u međunarodnom takmičenju „Nemanjići- stradanje Srba u 20. vijeku“.
„Moji prvi stihovi nastali su u trećem razredu osnovne škole. Sjećam se da smo imali priredbu povodom Dana žena i pjesma je bila posvećena majci. Iako je bila jako kratka, u meni je probudila veliki osjećaj i želju za pisanjem. Može se reći da je sve započelo kao želja jedne djevojčice da se izrazi i kaže šta misli, da se uvaži njeno mišljenje, možda pomogne ili utješi nekoga svojim riječima i pjesmama“, istakla je Nikolina.
Za sebe kaže da je veliki ekstrovert i da nikada nije imala problem sa socijalizacijom i javnim nastupima a pisanje joj je pomoglo da poboljša izlaganje svog kritičkog mišljenja. Poetske večeri u Srpcu, na kojima je čitala svoje pjesme u više navrata, za nju predstavljaju odličnu priliku da mladi pokažu svoj talenat i upućuje zahvalnost svima koji prepoznaju i cijene umjetnost.
„Razmišljam da jednog dana objedinim svoje pjesme i objavim poetsku zbirku, ili više njih. Za mene je karakteristično da ne mogu napisati pjesmu ako je nisam proživjela u svojoj glavi i uvijek kažem, ako želite da me upoznate, pročitajte moje pjesme. Svaka nosi određen aspekt života, ali najčešći motivi su mi zahvalnost, nadahnuće, ljubav i požrtvovanje“, ističe Nikolina.
Pored pisanja, aktivna je i kao edukator. Član je Kluba mladih Crvenog krsta u Srpcu, gde je održala brojne edukativne radionice. Sarađuje sa Udruženjem građana Cezar na ekološkim projektima, a održala je i radionice za osnovce i mališane u vrtiću o važnosti maternjeg jezika i zajedništva.
„Kada sam krenula na prvu radionicu u vrtiću bila sam jako skeptična i za mene je to bio izazov jer nikada do tada nisam radila sa djecom mlađom od šest do sedam godina. Sama izrada radionice je bila kompleksna jer je bilo potrebno prilagoditi vokabular i program vrtićkoj djeci. Ali je bilo jako prijatno i nosim sa te radionice pozitivna iskustva“, kaže Nikolina.
U slobodno vrijeme voli da eksperimentiše u kuhinji i bavi se sportom i nedavno je na školskom takmičenju u odbojci osvojila prvo mjesto sa svojom ekipom. Posebno voli da pročita neku dobru knjigu i ove godine je proglašena za najaktivnijeg čitaoca Narodne biblioteke Srbac za 2024. godinu u konkurenciji srednjoškolaca. I ona je, poput sestre, veoma aktivna u školskoj novinarskoj sekciji.
„Mislim da čovjek nikada nije sve naučio i da se u svemu trebamo oprobati i vidjeti šta nam najbolje leži, u čemu uživamo i šta nas ispunjava. Sve se može stići ako ste dobro organizovani i to je ključ za kvalitetan život i obrazovanje. Jako je važan i način na koji se uči, nekome treba par sati da savlada gradivo a meni do sat-dva i zato je veoma značajno učiti načine učenja“, ističe Nikolina.
Iako se razlikuju u planovima za budućnost, Marijana se vidi kao inženjer elektroenergetike, dok Nikolina planira studije psihologije ili pedagogije.
„Iako nam to neće biti profesija, vjerujem da strast prema umjetnosti neće nikada nestati jer je pisanje za nas način života i dio našeg bića. Kada počnete jednom time da se bavite, to više nije način izražavanja već dio života, dio vas. Mladima bih poručila da budu ono što jesu i da se ne osvrću na mišljenje okoline jer pobjednik je gubitnik koji je još jednom pokušao“, smatra Nikolina.
/srbac-rs.com/
