Hrvati, prije svih njihov predsjednik Sabora Gordan Jandroković, kažu da danas slave slom kralježnice velike Srbije i pobjedu u Domovinskom ratu. Samo nekoliko dana prije ovog obilježavanja, sami vrh hrvatske države bio je u Jasenovcu i tamo poručio kako generacije treba da se osvijeste o zločinima Ustaša.
U međuvremenu navijači fudbalskog kluba Hajduk iz Splita pjevaju “Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina”. Na sve to Hrvatska je u Evropskoj uniji, nadnacionalnoj zajednici, bez koje skoro ništa ne može da odluči i sve joj je draže osim suživota sa Srbima.
Srbi u Hrvatskoj su u posljednja dva rata više statistička greška, a i ako postoje trpe strašan pritisak na svim nivoima. Ipak, vratimo se pitanju u iz naslova “Šta slave Hrvati?”.
Srpriječili su kako kažu stvaranje velike Srbije ali šta je s njihovim narodom. U Slavoniji više nema Srba ili ih ima u tragovima ali nema ni Hrvata. Tome svjedoče pusta slavonska sela, koja su posebno jeziva noću, jer u svakoj petoj kući svijetli svjetlo. Kada pređete granicu u Staroj Gradišci vidite pustoš. Novi Varoš, Smrtić, Medari, Kovačevac, Gređani, Mašić, Gornji Bogićevci, kao i opštine Stara Gradiška, Okučani, te grad Nova Gradiška, sve su ovo pusta naselja. Plodna Slavonija je pusta. Hrvati su otišli najviše u Irsku, pa onda u Njemačku, Austriju i skandinavske zemlje. Da ne govorim o pustoj Petrinji, Glini, koje sam nedavno obišao i pustom Kninu, te gradovima u blizini.
Taman dočekali da nemaju “vjekovnih neprijatelja” Srba, da imaju etnički čistu zemlju, pa se onda i sami raselili. Zvuči u najmanju ruku čudno ali kada se zagrebe ispod površine i dođe do činjenice da su Hrvati kao i njihovi susjedi u BiH žrtve kako interesa politike njihove države, tako i globalnih interesa u kojima surovi kapital ima posljednju riječ.
Umjesto da slave protjerivanje jednog naroda, koje se propagira u svim uzrastima i na svim mjestima, pa čak i u rimokatoličkoj crkvi, Hrvati bi trebalo da se okrenu budućnosti svoje zemlje. Zemlje u kojoj je sve privatno i u rukama multinacionalnih kompanija. Da prestanu graditi nacionalni identitet na mržnji prema drugom narodu, jer će tom politikom nestati, kao što su nestala slavonska sela.
Operacija ”Bljesak” planirana je pred sam kraj 1994. godine. Tokom ove oparcije desio se pogrom srpkog stanovništa iz Zapadne Slavonije gdje je preko 15.000 ljudi spas našlo preko mosta na Savi u Gradišci. Tokom ove operacije ubijeno je 283 Srba. Ubistva i progoni se ne slave. Normalan narod se toga stidi.4