Industrijalizacija poljoprivrede dovela je do sve veće upotrebe pesticida koji uništavaju pčele, pa blagotvorni med dobija sve više na značaju, naročito ako se proizvodi u organskim uslovima Mi smo jedna od zemalja koja, ima najbolje prirodne uslove koji zadovoljavaju zakonske norme za proizvodnju organskog meda, ipak, ona nije toliko razvijena. Sertifikat poseduje tek par pčelara, a do ispunjenja uslova je mnogo prepreka koji destimulativno djeluju na proizvodnju same “hrane bogova”.
Med iz konvencionalne proizvodnje se odlikuje visokim kvalitetom, postoje mnoge stavke koje razlikuju organski med od konvencionalnog. Za organsku proizvodnju meda potrebno je duplo više rada i ulaganja, cijena organskog meda je tek 30 odsto viša, a prinosi po košnici se razlikuju od godine do godine, od regiona do regiona i od pčelara do pčelara. Upravo cijena i neorganizovan otkup ovog, po svim uslovima, proizvoda iz prirode predstavlja najveću prepreku za proizvođače. Prva u nizu prepreka jeste dobijanje sertifikata, koji se obnavlja svake godine.
Za sertifikovanu proizvodnju proces konverzije sa konvencionalne na organsku proizvodnju traje godinu dana. Za to vrijeme neophodno je da pčelari prilagode opremu i alat, kao i dosadašnju prehranu ili tretiranje pčela od bolesti. Košnice moraju biti najmanje tri kilometara u poluprečniku od najbližih kuća, saobraćajnica i poljoprivrednih usjeva gde postoje hemijska tretiranja. U BiH idealna mjesta za organsku proizvodnju meda su planinski krajevi, parkovi prirode, zaštićeni rezervati i druga mjesta koja su potpuno izolovana od ljudskog uticaja. Zbog toga organski med ne smije da sadrži ni najmanju količinu antibiotika i pesticida za razliku od konvencionalnog koji smije do propisanih granica.
Prirodna pčelinja paša mora da prati i organsku prehranu, međutim, dok se u konvencionalnoj proizvodnji pčele mogu prehranjivati šećerom, za organsku proizvodnju to mora biti i organski med. Pa dok je već u prehrani razlika u cijeni viša od deset puta u korist organske proizvodnje, pojedini pčelari biraju da pčele prehranjuju medom koje su same proizvele.
Jedna od većih prepreka u procesu dobijanja sertifikata jesu satne osnove od organskog voska. Ovakvog voska gotovo da nema kod nas a ukoliko se ipak nabavi njegov kvalitet je potrebno provjeriti. Neki pčelari puštaju da pčele same izvlače saće, pa loše dijelove sijeku i pretapaju i sami prave od toga organske satne osnove. Pošto sama zamjena voska u procesu konverzije može da traje i više godina, a organski vosak je teško naći, ovaj uslov navodi mnoge pčelare da odustanu od organske proizvodnje.
Ono što je naročito otežavajuće za pčelare organskog meda jeste liječenje pčela od Varoe i drugih bolesti, jer je zdravstveno stanje pčela najvažnije u organskoj proizvodnji. Na tržištu postoje posebni preparati na biljnoj bazi, odnosno organske kiselina i preparati na bazi timola. Za organsku proizvodnju meda, kao prirodni lijek za pčele moguće je koristiti lijekove sa bijelim lukom i koprivom koji su se još ranije pokazali kao efikasno sredstvo za borbu protiv bolesti kojima su podložne pčele.
Svaka sertifikaciona kuća ima svoje uslove za dobijanje sertifikata organskog proizvoda, koji odgovaraju evropskim zakonskim aktima organske proizvodnje. Iako organska hrana, pa i med dobija sve više na značaju, pa je često sve ‘modernije’ organski se hraniti, kod nas kupci nemaju naviku ali ni dubok džep za med iz potpuno prirodnih uslova. U tom smislu kašnjenje za svjetskim trendovima, pored neorganizovanog otkupa i malih zaliha za tržište, dovodi proizvodnju organskog meda do ekonomske neisplativoti sa previše ulaganja i zaradom koja to ne može da nadoknadi.
pripremio Vidosav Đurđević