Uzgoj autohtonih sorti voća sve je zastupljeniji u potkozarskim selima, zato što su one otporne na bolesti i neuporedivo zdravije od plantažnih sorti. To je ponovo aktuelno zbog skorašnje jesenje sadnje voća.
Stare sorte jabuka, poput kolačare, budimke, šumatovke, petrovače i drugih, otporne su na čađavu krastavost i ostale bolesti i ne moraju da se hemijski tretiraju, a odlika im je i da veoma obilno rađaju. Od krušaka popularne su kaluđerka, ječmenka, zimnjača, vidovača, lubeničarka, carica, arapka, karamanka.
– Prednost starijih sorti jabuka ili krušaka u odnosu na nove je u tome što ne zahtijevaju puno zaštite, gotovo ništa. Podsjećamo da u plantažnim voćnjacima proizvodnja nije moguća bez intenzivne upotrebe hemijskih sredstava, što podrazumijeva stalni stručni nadzor. Međutim, opasnost predstavljaju voćari koji samoinicijativno, bez dovoljno znanja tretiraju voće – smatra Milutin Misimović, inženjer voćarstva iz Gradiške.
Dobro za zdravlje
On smatra da se autohtonim sortama ne može snabdjeti tržište u potrebnom obimu, ali da je ova proizvodnja svakako značajna, prvenstveno u smislu očuvanja tradicionalnih voćnih vrsta i zdravlja. Najtraženije su jabuke zelenike, đedovače, brašnjare, buvare, petrovače, ciganke, senabije, kaluđerke, zimnjače, vidovače, ječmenke, kožare. U mladim voćnjacima su kruške lubeničarke, jagodnjače, karamanke, majske, karamut… šljive savke, požegače, belice, trnovače, ilinjače.
Željko Blagojević iz Grbavaca kod Gradiške posadio je više od 200 sadnica. Najviše ima trešnje, jabuke i kruške.
– Krajnje je vrijeme za proizvodnju zdrave hrane, voća koje ne treba štititi hemijskim preparatima, niti vještačkim đubrivom. U potrazi za starim voćkama prešao sam stotine kilometara, ali se trud isplatio – kaže Blagojević.
Velika potražnja
Voćari u Potkozarju, opredijeljeni da ožive stare sorte, kažu da je velika potražnja za tim sadnicama.
Mile Popović iz Karajzovaca, Dragan Babić iz Jurkovice i Mile Macura iz Vrbaške su čuvari starih sorti voća.
– Gdje god pronađem staru voćku, uzmem s nje izdanke i ukalemim. Sakupio sam stotinak sorti. Narod to mnogo traži, svi pitaju za domaće voće. Konačno se počinje shvatati da je proizvodnja, po uzoru na principe koje su primjenjivali naši preci, veoma jeftina, a plodovi skuplji i zdraviji od plantažnih – smatra Dragan Babić.
Mile Popović iz Karajzovaca sakupio je desetine vrsta autohtonog grožđa.
– Nekada je ovdje bilo mnogo vinograda, koje su donijeli Italijani. Kasnije je ova tradicija prekinuta, ali se u pojedinim mjestima još mogu pronaći stare sorte grožđa, koje su veoma kvalitetne. Lozu je mnogo jednostavnije sačuvati, jer je proces kalemljenja ili ožiljavanja mnogo lakši i jednostavniji nego kod drugoh voća – kaže Popović, koji u jesen i proljeće sakuplja voćne podloge u šumama i napuštenim krajevima.
U ovom dijelu Republike Srpske, tvrde voćarski stručnjaci, sve izraženiji je trend potražnje voća koje je ekološki proizvedeno, bez upotrebe hemije.
– Obnavljaju se stari travnati voćnjaci i sade stare sorte voćaka, koje su otporne i visokog rasta. Dugoročni cilj takvog trenda je očuvanje starih i autohtonih sorti voćnih vrsta. To je značajno i u ekološkom smislu zbog smanjenja štetnih hemikalija u prirodi – kaže Miladin Stojnić, inženjer voćarstva iz Gradiške.
Stare sorte jabuka traže se za konzumaciju, sokove, jabučno sirće, rakiju za sušenje.
Gojkova kruška
Gojko Đurđević iz Gradiške zasadio je u svom vrtu krušku litrenjaču, koja se izdvaja po krupnoći, ali i sočnim plodovima. On je sadnicu, kaže, prije nekoliko godina nabavio u Miloševom Brdu.
Sada je stablo poraslo i svake godine obilno rađa, a mnogi ljubitelji starih sorti voća sa Gojkove kruške skidaju kalem-grane i povećavaju brojnost ove vrste kruške.
/Srpskainfo/