Predrasude o mladim ljudima česte su u današnjem društvu. No, začarani krug stereotipnog mišljenja treba da se prekine. Inovativne i domišljate ideje Nikole Pećanca dokaz su da na mladima ostaje svijet. I ne, nismo lijeni.
Spoj šumarstva, fotografije i mode? Djeluje kao nespojivo. Ovaj mladić objedinio je ono što voli u jedan jednistven i unikatan projekat. Naime, riječ je mladom perspektivnom čovjeku koji trenutno završava Master studije na Šumarskom fakultetu u Banjoj Luci. Pitate se kakva je poveznica između šumarstva i umjetnosti? Velika. U želji da zabilježi prirodu u svojoj gracioznosti i ljepoti, Nikola uzima fotoaparat u svoje ruke. Želja za fotografijom prerasta u ljubav. Iz ljubavi izlaze najiskrenije i najautentičnije stvari. Stvari koje su vrijedne divljenja.
Nikola je odrastao u selu Bara kod Bosanskog Petrovca. Kako kaže, njegovo djetinjstvo pristajalo je u potpunosti životu djeteta sa sela. Mnoštvo prirode, ali uz nju i obaveza. Čuvanje stoke za njega nije predstavljalo problem, ponekad i po 6 sati dnevno. Vrijeme veoma brzo prolazi uz dobru knjigu i poneki crtež. Njegova veza sa prirodom i šumom rađa se već u prvim godinama djetinjstva. Korak po korak, njegov izbor fakulteta biješe jasan. Kaže da šumarstvo gleda sa nekog drugog aspekta, iz druge perspektive.
„Ja nisam onaj tipični šumar i ne uklapam se u okvire društva stvorenog za tu ulogu. Šumarstvo gledam sa nekog drugog aspekta, gdje u mojim očima trupac nije kralj šume.“ – Nikola
U toku studija postaje član nekoliko nevladinih organizacija, a izdvojio nam je Young Friends of the Earth Europe, Centar za životnu sredinu, Cefor i Arbor Magnu.
Dječije maštarije često ostaju da lebde u vazduhu. Neostvarene. Nikola je svoje maštao na engleskom jeziku. Šetajući nepoznatim prepunim ulicama Čikaga, Njujorka i drugih dalekih gradova smještenih u srcu Amerike. Duge dječije monologe smještene u tim nepoznatim ulicama često bi prekinulo blečanje ovaca. Njegova maštarija nije počela da blijedi, nije ostala da lebdi neostvarena u vazduhu. Svoj dugo sanjani san ostvario je na prvoj godini studija II ciklusa. Prvi let u nepoznato. Avionska karta za snove. Dugo sanjani natpisi na engleskom. Dugo očekivane nepoznate ulice i mnoštvo amerikanaca. Kaže da se sve izdešavalo neopisivo brzo, neočekivano.
Nikola tada kupuje svoj prvi profesionalni aparat. Vrijeme je za čudesni svijet fotografije. Zaleđeni trenutak, umjesto da skladišti isključivo u dubokoj intimi svojih misli, Nikola odlučuje da podijeli sa svima nama. Njegova želja je bila da vidimo njegovim očima. Da proputujemo njegovom putanjom, čak i ako avionska karta nije u našim rukama. Svoju ideju realizuje tako što otvara FB i IG nalog pod imenom Photo di Nicolo, gdje postavlja djeliće svojih uspomena sa raznih putovanja. Motivi fotografija su različiti kako kaže, od magarca i konja sa Petrovačkih polja, pa sve to djevojaka iz SoHo četvrti u Njujorku.
„Prošle godine sam trebao ići po drugi put u Čikago na stručnu praksu,međutim to je pomjereno do daljnjeg. Planova u mojoj glavi ima milion, a po osjećaju radim na njima. San mi je da mogu pomagati ljudima, onako iskreno i od srca. Sreća drugih je i moja sreća.“ kaže Nikola.
Svijet fotografije nije bio njegova finalna destinacija. Nikola odlučuje da pokuca na vrata mode. Prve majice odluči da napravi sebi. Print na njima jesu njegove autorske fotografije. I tako čudesni svijet fotografije lagano se stapao sa svijetom mode. Vođen unutrašnjim nemirom, Nikola ni u ovoj situaciji ne ostade sebičan, te odluči da i ovaj plod kreativnosti, ljubavi i mašte podijeli sa nama. Pored profila Photo di Nicolo, dolazi i Instagram profil Nikolo Fashion gdje možemo da pronađemo majice i jakne sa njegovim motivima.Pored fascinantnih motiva, ništa manje važna nisu i pakovanja koja mogu da se recikliraju.
Kako je od djetinjstva naučen da dijeli, Nikola i u svom daljem putu zaobilazi sebičnost. Dio skromnih prihoda od prodaje majica odlazi za osnivanje novih površina pod šumom, ali i u azil za pse.
Nikola na društvenim mrežama pronalazi poziv za volontere u azilu SPAS-Prijedor. Jedna nedjelja biješe rezervisana za mnoštvo malenih šapica. Sa fotoaparatom i dvije vreće hrane, Nikola odlazi u Prijedor. Nakon provedenog dana sa 300 pasa, vraća se sa punim srcem i čak 700 fotografija. Objavljuje ih sa još jednom nesebičnom željom u nizu. Sa željom da se udomi #makarjedan, kako i naziva akciju. Nakon par mjeseci, SPAS mu javlja da je njegov trud urodio plodom. Zahvaljujući njegovim fotografijama udomljeno je preko 30 pasa.
Njegov savjet i poruka za sve mlade ljude u potpunosti su jasni.
„Nemojte gledati šta će društvo reći, da li će roditelji podržati vaš izbor karijere,živite svaki dan, plačite, pjevajte i samo slušajte sebe. Pokušajte što nikada niste, izađite iz čaura uštogljene svakodnevnice.“
Vođen željom, motivisan ljubavlju. Nikola je neko ko je spojio „ nespojivo“ i dokazao da je sve moguće. Mladi ljudi jesu borci i ne, nismo lijeni.