Posljednje decenije manstir Svetog Ilije u Krupi na Vrbasu je sigurno jedno od najposjećenijih molitvenih mijesta u Republici Srpskoj, posebno od momenta kada je iz Rusije donešena čestica moštiju svete majke Matrone. Veliki broj vjernika dolazi zbog omiljenog monaha Save i njegovih predivnih propovijedi, a bilježi se veliki broj vjenčanja i krštenja uglavnom mladih ljudi koji su najčešći posjetioci.
Na nedjeljnu liturgiju smo otišli u Krupu na Vrbasu u manastir posvećen Svetom Iliji, a nalazi se u kanjonu rijeke Vrbasa na 25. kilometru od Banjaluke prema Mrkonjić Gradu. U blizini teče rječica Krupa sa prelijepim kaskadnim vodopadima., a na njoj melje nekoliko vodenica koje su vrlo posjećene jer na starinu podsjećaju.
Iznad manastira za koji se pretpostavlja se da je iz 13. vijeka, a narodno predanje kaže da je zadužbina Stefana Nemanje. Na stijeni iznad manastira nalaze se ostaci srednjovjekovne tvrđave – Greben grada. I ovaj manastir je više puta rušen da bi konačno zapustio, po svemu sudeći u prvoj polovini 16. vijeka. Pod ruševinama je ostao oko tri vijeka, a onda ga je kao parohijski hram obnovio i osveštao mitropolit Sava (Kosanović). Manastir je ponovo oštećen u Prvom i Drugom svjetskom ratu, a radovi na obnovi traju i danas. I crkva ovog manastira je manumentalna – duga oko 24, a široka 12 metara, a manastir je registrovan kao spomenik kulture.
Sveta mati Matrona
Sveta Matrona Moskovska, čija čestica moštiju je od avgusta 2006. godine u ovom manastiru, rođena je u siromašnoj ratarskoj porodici 1885. godine, kao jedno od četvoro djece. Rodila se bez očiju, ali joj je dat duhovni vid. Krštenje djevojčice bilo je propraćeno natprirodnim pojavama, što je predskazalo životni put buduće svetiteljke. Od djetinjstva je dobila dar neprestane molitve. U 17. godini su joj se oduzele noge i sjedila je punih 50 godina.
Majka Matrona nikad nije bila nezadovljna, a još kao dijete se čudila kada je čula da je nazivaju nesrećnom. Nije mnogo govorila, savjetovala je da se ne osuđuju drugi, nego da je potrebno vidjeti svoje grijehe. Govorila je da se treba predati volji Božjoj, neprestano se moliti i živjeti sa molitvom. Predvidjela je svoju smrt i za nju se dostojno pripremila. Više decenija njen grob je bio svetinja za Moskovljane i cilj mnogobrojnih poklonika. Mnogobrojni su slučajevi blagodatne pomoći i iscjeljenja, te je to bio razlog zašto je Matrjonuška, kako je Rusi odmila nazivaju, prenijeta u manastir i pribrojana zboru svetih.
Moleći se pred čudotvornim moštima svete Majke Matrone, mnogim vjernicima su do sada bile uslišene molitve, te su tako bolesni iz manastira izlazili zdravi, duhovno i psihički klonuli doživljavali su smirenje, te su na ovom mjestu postajali prosvijetljeni i ispunjeni nekim neobjašnjivim mirom.
Otac Sava
Ovdje u Krupi na Vrbasu u manastiru je samo jedan monah otac Savo kojeg svi mnogo cijene ikoji je svojim prisustvom ovdje privukao mnogo vijernika . Za njega kazu da je neobičan kaluđer, o na na to odgovara:
“Pa svaki čovek je čudan I neobičan na svoj jedinstven način”.
Ovaj veliki duhovnik, rođeni je Beograđanin a svoj monaški život započeo je u manastiru Gomionca. Prije dolaska u Krupu naVrbasu boravio je u manastiru Liplje. Kaže da je zahvalan Gospodu što je njegovom promišlju došao u ovo prelijepo mjesto. Uvijek nasmijani bogougodnik nadaren je i specifičnom monaškom duhovitošću. Umjesto svoje vizitkarte otac Sava će vam dati plastificiranu karticu na kojoj je sa jedne strane slika manastira a na drugoj piše:
“Pošteni ljudi su sposobni za prijateljstvo, a nepošteni samo za ortakluk.
Čovek mrzi onoga ko zna njegov greh.”
To su citati svetog vladike Nikolaja Žičkog, čija djela otac Sava čita kad god ima slobodnog vremena.
“U ovaj manastir ljudi dolaze pre svega zato što doživljavaju stvarne pomake i pozitivne promjene u svom životu. Mi podjednaku pažnju poklanjamo osobama koje znaju za Boga, kao i onima koji nisu bili u prilici da sretnu Boga u svom životu”, kaže svešteno- monah Sava.
Čudni stećak
Pažnju svakog posjetioca privuče i čudni stećak udaljen par koraka od crkve na južnoj strani .Oko dva metra dug a pola metra širok i visok okrenut je u pravcu sjever – jug. Petreolozi ili stručnjaci za sastav stijena kažu da je ispitivanje pokazalo da je ovaj kamen odnekud iz daleka donešen jer u blizini nema majdana iz kojeg bi mogao biti kamen ovakovog sastava. Začuđujuće je što su na stećku uklesani i krst i polumjesec u krugu. Stručnjaci tvrde da ovo što je uklesano na njemu ukazuje da stećaki potiče iz vremena bogumila, sekte koja se bila dosta raširila a onda je nestala ili izumrla u ovim krajevima pred sam dolazak Turaka na područje Balkana.
/micromreza.com/
