Porodica Pećanac iz Gradiške jedna je od rijetkih primjera višečlane porodice u kojoj su se sva djeca opredjelila za medicinu.
Ponosna i skromna porodica Pećanac iz Brezik Laminaca kod Gradiške se čitav život bavila poljoprivredom. Glava kuće, Željko Pećanac, kaže da su mu najveće bogatstvo njegovo četvoro djece.
“Moja djeca su mi najveće bogatstvo i nikada nisam zahtjevao da idu tamo gdje ja želim, nego sam ih samo usmjeravao i puštao da se sami opredjele za ono što žele. Ja samo mogu reći da su to zlatna djeca koja su sa mnom radila na našem poljoprivrednom imanju i tako smo ih školovali, a kako su se svi opredjelili za medicinu, to vam ne mogu otkriti jer ne znam.”
Željko dodaje da je najstarija kćerka Tanja još kao mala pokazivala afinitete prema medicini. Tanja potvrđuje očeve riječi, dodajući da joj je medicina ljubav od osnovne škole.
“Ja sam najviše voljela igračke koje imaju veze s medicinskom aparturom. Kao mala sam se igrala sa sestrama i pregledala ih, a onda smo zajedno pregledale lutke. Već u osnovnoj školi sam jasno izabrala to da želim biti ljekar. Želja mi se ispunila upisom u srednju medicinsku školu u Banjoj Luci, a kasnije je sve išlo svojim tokom i evo me sada na posljednjoj godini specijalizacije na pedijatriji.”
Tanja dodaje da je pedijatrija specifična i da rad s djecom kao pacijentima nije ni malo jednostavan. Dijete nije mali čovjek i sve je drugačije u odnosu na rad s odraslim pacijentima. U pedijatriji je mlađa sestra Vanja, koja se nakon završene serednje medicinske škole zaposlila u Domu zdravlja Gradiška kao medicinska sestra. Na pitanje da li će se tu zadržati kada joj se sestra vrati sa specijalizacije, šaljivo odgovara da će mijenjati službu.
“Ja već tražim drugi službu da se premjestim. Šalu na stranu, pedijatrija je zaista zahtjevna, a sestra je čitav život posvetila medicini i ima veliko iskustvo s obzirom da je kod nas radila kao ljekar u Hitnoj pomoći. Žrtvovala je sve za karijeru, dok sam se ja za razliku od nje opredjelila za mirnije vode.”
Mirnije vode kada je karijera u pitanju defitivno jesu ali Vanji kao majci dvoje djece sigurno nije dosadno. Sličnim putem je krenula i mlađa sestra Željka, koja je nedavno dobila blizance.
“Ja nekako idem sredinom, pa sam se uspjela ostvariti kao majka, a ako Bog da nastaviću i studije na Medicinskom fakultetu u Banjoj Luci, gdje sam upisala medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku. Unazad šest godina radim kao laborant u Bolnici Gradiška na patologiji.”
Sestre Pećanac su imale sreću pa su dobile i brata, koji je sada uspješan student na Medicinskom fakultetu u Foči. Nemanja je peta godina medicine, nosilac stipendije “Dr Milan Jelić” i jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji. On je već izabrao specijalizaciju, a cilj mu je da se nakon studija vrati u Gradišku.
“Upisao sam petu godinu medicine i za sada ide sve u roku. Nakon završenih osnovnih studija planiram ići na specijalizaciju, gdje već sada znam da će to biti kardiologija.”
Na pitanje da li je otišao u Foču da se malo čeliči s obzirom da je najmlađi u porodici, odgovara da se sve odigralo slučajno ali da mu u nekim momentima nedostaje porodica, s obzirom da ne dolazi često u Gradišku.
Pećanci tvrde da je sav trud i rad uzaludan ako nemate stabilnu i jaku porodicu, za šta su zaslužni njihovi roditelji, otac Željko i majka Miladinka, koji ih i dan danas usmjeravaju i daju im podršku kad god je to potrebno.
