Kada je u njivi pored Une pronašao uginulu kornjaču, Jefto Čolić, poznati graditelj žičanih instrumenata iz dubičkog sela Babinac, napravio je tamburicu od oklopa ove životinje.
Sasvim slučajno, došao sam na ideju, priča Čolić pokazujući svježe ofarbanu tamburicu, da se oprobam koristeći neki drugi materijal, osim drveta, da bih napravio ovaj omiljeni instrument.
”Kornjačin oklop, prilično veliki, nekoliko godina nalazio se u mojoj radionici, u podrumu. U početku nisam ni znao čemu bih to iskoristio, nisam imao ideju, mada su me šare i izgled impresionirali”, objašnjava nam poznati majstor, zadovoljan konačnim izgledom i funkcionalnošću neobične tamburice.
”Raspitivao sam se da li je ko i gdje pokušao da od kornjače napravi žičani instrument, ali takav primjer nisam pronašao. To me još više ohrabrilo da se okušam, da se dokažem”, objašnjava Jefto Čolić.
Ipak, upustio se u taj izazov i za više od mjesec dana završio započeti posao, zasvirao na tamburici od kornjače.
”Zvuk je specifičan, zvonak, čak je bolji nego kod tamburica od drveta. A trebalo je mnogo strpljenja, svaki potez morao je biti veoma pažljiv jer greška bi sve pokvarila. Sada sam veoma zadovoljan svojim eksperimentom”, kaže Čolić, na daleko poznat po svojim rukotvorinama. Jefto kaže da tamburice sa dvije i tri žice, gitare, basprimove i druge žičane instrumente pravi pola vijeka.
Ovaj zanat naučio je u mladosti od oca Marka koji je bio čuven u ovom kraju po izradi muzičkih instrumenata ali i po sviranju.
”Sklonost majstorluku je tradicija u našoj porodici. Izrađujemo alatke za poljoprivredu, mašine, novotarije od gvožđa, svakojake drvenarije… Valjda mi je priroda podarila osjećaj za dobar zvuk, talenat, vještinu da napravim i precizno uštimam tonove”, opisuje Jefto svoje majstorske poduhvate.
Radionicu palili Nijemci
Jeftina radionica je od kamena, smještena je u podrumu ispod stare kuće. Ona je preživjela i Drugi svjetski rat, njemačku ofanzivu na Kozaru kada je kuća zapaljena, ali je podrum izdržao.
Kada su se moji vratili kući, pripovijeda naš domaćin, uselili su u ovaj podrum, tu živjeli i podizali ognjište iz pepela, na zgarištu.
Sada je tu mnogo alata i svakojakih predmeta koji svjedoče o o dugoj majstorskoj tradiciji, o vrijednim rukama majstora i uzornog poljoprivrednika.
/Srpskainfo/
