Na današnji dan 12. avgusta 1972. godine napravljen je velelepni objekat, Gradski stadion u Gradišci. U to vrijeme jedan od rijetkih i najljepših fudbalskih zdanja u Jugoslaviji. Tim povodom novinari ”Micro Mreže” posjetili su tadašnjeg glavnog inicijatora izgradnje stadiona i predsjednika FK ”Kozara” Tanasiju Tanu Gakovića (98) koji je do tančina objasnio kako je tekla sama ideja i realizacija stadiona čiji je kapacitet bio 6000 gledalaca.
Od 12. avgusta 1972. godine Bosanska Gradiška je postala bogatija za jedno izuzetno sportsko zdanje, za stadion kakav bi poželjeli mnogi gradovi. U Bosanskoj Gradišci svi su, onog časa kada je stadion bio završen bili ponosni na zdanje postignuto u rekordnom roku. Samo nekoliko mjeseci trebalo je neimarima iz GP ”Krajina” da na običnoj ledini naprave prelijepi sportski objekat.
Za fudbalere Kozare, te brojnu armiju sportista Bosanske Gradiške neće više biti potucanja od nemila do nedraga, borbe s poplavama i vodom, zbog čega je Kozara bezbroj puta morala da igra utakmice na gostujućem terenu u obližnjim mjestima. A stadion je podignut u času kada baš fudbaleri Kozare postižu najblistavije rezultate u svojoj istoriji, koračajući hrabro Drugom ligom, već drugu godinu, stoji u knjizi Limuna Papića i Tome Marića ”FK Kozara 1913-1988”.
”Nije bilo stadiona, samo su bila dva reda sjedala, a stadion je došao kao rezultat toga što smo ušli u Drugu saveznu ligu Jugoslavije. Zamislite sad Kozara ulazi u Drugu ligu, a bili smo na mnogo manjem nivou, čekali su nas Rijeka, Zagreb, Split, Osijek, Željezničar i mnogi veliki klubovi, a mi nemamo ništa”, počeo je priču za ”Micro mrežu” Tanasije Tane Gaković.
Zemljotres ’69
Tanasije Gaković je nakon zemljotresa u Banjaluci 1969. godine izabran za predsjednika Odbora za dodjeljivanje sredstava nakon posljedica izazvanih zemljotresom, da bi nakon toga ono što je posebno zanimljivo Gaković napravio izvještaj u kome je Gradiška bila druga po procjeni štete, pored mnogih banjalučkih ‘komšijskih’ opština koje su imale prigovore na tu odluku koja je bila usvojena.
”U to doba Gradiška nema bolnice, rekao sam napravićemo i Bolnicu, i to je bila dobra odluka, ali ajmo napraviti i stadion. Rekli su šta je vama, za stadion treba mnogo para, a mi smo imali odlične odnose sa KP domom, a tamo je direktor bio moj veliki prijatelj i znao sam da će puno učiniti, i tako je i bilo. Ali i dalje nikako nisam mogao dobiti druge pare za stadion, samo ove od ‘zemljotresa’. Mnogo nam je pomogla Vojvodina koja je dala stručne ljude iz Novog Sada i došli su da urede atletsku stazu i napravili smo stadion. Otvorili smo ga svečano za ‘gradiški vašar’ u septembru mjesecu, a na utakmicu nam je došla Lokomotiva iz Moskve i njihov predsjednik koji je bio general, te je stadion otvoren pred oko 20 000 ljudi”, rekao je Gaković.
Gaković ističe da je bilo prigovora zato što su ta sredstva od zemljotresa bila namjenjena za izgradnju stadiona koji će kasnije predstavljati jedno od najljepših fudbalskih igrališta u državi i na kome je Kozara došla do istorijskog uspjeha i trećeg mjesta u Drugoj saveznoj ligi iza Rijeke i Osjeka.
U Španiji predstavnici ‘velike četvorke’ i Kozare
”Naravno da smo dio novca dali za sanaciju kuća i nekih preduzeća, ali nismo mogli dati sav novac, jer smo pravili stadion. I kada smo napravili stadion mnogi su nas cijenili zbog toga što smo u ovako maloj sredini napravili ovakav objekat. Išao sam u Španiju sa reprezentacijom Jugoslavije u delegaciji predstavnika iz Crvene Zvezde, Partizana, Dinama i Hajduka, jedini sam ja bio iz jednog nižeg razreda i tada je Kozara bila među velikanima”, poručio je Tane Gaković za ”Micro Mrežu”.
Ističe da su tada imali dobru upravu i ljude koji su bili isto tako opredjeljeni i spremni da pomognu u svim poslovima i nađu rješenje za sve probleme.
”Uspjeli smo u mnogim mjestima da preko uprave Kozare sa kojom sam išao na utakmice i gdje sam sretao ljude iz privrede i vlasti da uspostavimo ekonomsku saradnju. Gradiška se čula po mnogo čemu lijepom i dobrom, pa tako kad odeš negdje poput Rijeke ili Slovenije kažu znamo mi za Gradišku i sa njima smo pravili mnoge poslove”, kaže Gaković.
Prvi put na moru…
Nakon ulaska u drugoligaško društvo Kozara je svoje prvo gostovanje imala na Kantridi protiv Rijeke. Trgovačko preduzeće ”Potkozarje” dalo je svoj autobus, a Kazneno-popravni dom Stara Gradiška ugostio je fudbalere u Kostreni pored Rijeke, gdje se doputovalo u subotu.
Baš te subote više od pola fudbalera Kozare prvi put je vidjelo more, a sutradan, u prijepodnevnim satima, nezaboravna slika na Kantridi.
Mladi i nestašni Nusret Vejzović u društvu Stojana Timarca i ostalih, prosto su se sjatili oko Sroka, Čebinca, i ostalih da ih pogledaju izbliza, ali i da se dive njihovim automobilima koji su za većinu bili nepoznati. Protivnici Rijeke nisu ni slutili da će tog popodneva ta grupica stidljivih i pomalo zbunjenih dječaka biti njihov ljuti i teški protivnik.
Tribine i unutrašnji prostor
Radovi na stadionu trajali su kratko, a u pomoć su pristigli mnogi privrednici koji su donirali sredstva.
”Napravili smo velike tribine i unutrašnji prostor koji nije imao nijedan stadion u to doba u Jugoslaviji. To smo uspjeli zahvaljujući Miki iz KP doma, jer je on dao svoje stručnjake koji su napravili restoran u kojem su odsjedali svi gosti koji su dolazili u Gradišku”, rekao je Tane Gaković koji je ostavio neizbrisiv trag u Gradišci kao učesnik Drugog svjetskog rata sa 17 godina.
Ono što je takođe zanimljivo jeste da je narod pričao da su sredstva namjenjena za put između Cerovljana i Nove Topole utrošena na stadion, međutim Gaković ističe da to nije istina i da su uglavnom uložene ‘pare od zemljotresa’, te da je bilo upoređivanja da nema para za određene sanacije, a ima za stadion, međutim i to je kaže ispunjeno, a još je napravljen i stadion koji danas nosi ime po Velimiru Sombolcu.
Lepa Brena je 1983. godine održala veliki koncert s 20.000 gledalaca na stadionu u Gradišci, a sam koncert je snimljen i neke od scena korištene su u filmu ”Nema problema” 1984. godine. Takođe i Svetlana Ceca Ražnatović je u sklopu svoje turneje ”Poziv” 12. jula 2013. godine održala koncert na stadionu s 15.000 posjetilaca.
Prijateljstvo
Tanasije Tane Gaković je 10. februara napunio punih 98 godina, a i danas ga posjećuju i čuvaju njegovi prijatelji Dragan Šmitran, Tihomir Čolić i Nikola Kragulj. Proglašen je za počasnog predsjednika SUBNORA i predstavlja ‘živu’ legendu FK Kozara, kluba za kojeg kaže da mu je jedno od najvećih zadovoljstava u životu.
”Poručio bih da svi predstavnici društevnih aktivnosti pomognu Kozari i gradiškom sportu i da se Gradiška i dalje razvija na svim poljima”, zaključio je na kraju razgovora za ”Micro Mrežu” Tane Gaković.
Kada se otvarao Gradski stadion u Gradišci u goste Kozari stigli su prvoligaš Čelik iz Zenice, drugoligaš Rudar iz Ljubije, te stari sportski prijatelj banjalučki Željezničar. U toku dvodnevnih ‘borbi’ Kozara je osvojila prvo mjesto, a za najboljeg igrača turnira proglašen je prvotimac crveno-bijelih Enver Ćatić.
Prvi istorijski gol na novom stadionu postigao je Stojan Timarac.
