Potresnu životnu priču o legendarnom Perhanu iz “Doma za vješanje” ne bi izrežirao ni Kusturica…
Davora Dujmovića najviše pamtimo po ulozi Perhana u filmu “Dom za vješanje”. Rođen je 20. septembra 1969. u Sarajevu i zauvijek mu je ostao nadimak Perhan.
Ulogu po kojoj je ostao prepoznatljiv je dobio sasvim slučajno. Dok je išao u drugi razred niže muzičke škole, imao je običaj da poslije nastave svrati kod svog oca koji je tada radio kao privatnik na pijaci Markale, piše 24sata.rs.
“Bili smo siromašni, nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja mi je noću otključavala učionicu i ja sam tu vježbao”, pričao je Dujmović.
U obližnji restoran, gdje je svratio na sok, došli su i Emir Kusturica i njegov asistent – Ćiro Mandić.
Ćiro je pitao Davorovog oca da li može da učestvuje u audiciji za “Oca na službenom putu”, a on je pristao i poslije toga je krenulo probno snimanje, gdje se pokazalo da je savršen za ulogu.
Poslije filma “Otac na službenom putu” odlučio je da upiše filmsku akademiju. Nije mu uspjelo i poslije toga nije više ni pokušavao.
Sa nepunih 18 godina Davor je postao glavni glumac u sljedećem filmu Emira Kusturice “Dom za vješanje”, poslije kojeg je proglašen za jednog od pet najboljih glumaca u Evropi.
Poredili su ga sa Dastinom Hofmanom, ali se početkom 90-ih “navukao” na drogu. Nekoliko puta je pokušao da se liječi, ali bezuspješno.
U tom periodu je izjavio: “Ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo ‘ja sam mal’ pa sam radoznal’, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća zavisnošću.”
Rat je Davora zatekao u Sarajevu. Nekoliko mjeseci ostaju u svom gradu, a onda odlazi, tužan, uz izjavu “kako je izgubio svoje Sarajevo…”. Odlazi u Beograd gdje je snimio još nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji “Underground”.
Poslije završetka rata Davor je otišao u Banjaluku, gdje je osnovao fond za kulturu Republike Srpske, koji kasnije dobija naziv Davor Dujmović.
Poslije Banjaluke je otišao u Sloveniju i to kod djevojke sa kojom je živio posljednjih mjeseci svog života.
Slobodno vrijeme je provodio u prirodi sa konjima, borio se se s jakom depresijom i alkoholom, uz riječi: “Čekam da se zemaljska kugla smiri.”
Nije dočekao. U Sloveniji, u Novom Mestu, nažalost, 31. maja 1999. godine izvršio je samoubistvo vješanjem…
Volio je Stonse, Stinga i Boba Marlija…
/mondo.ba/
