Prošlo je 26 godina od progona i stradanja Srba u vojnoj akciji “Bljesak”, provedenoj na području Zapadne Slavonije, od 1. do 4 maja 1995. I danas, Srbi koji su ostali na tom području, sjetili su se stradalih. U hramu Svetog Velikomučenika Dimitrija u Okučanima, istovremeno se slavio Vaskrs i tugovalo za mrtvima.
Poluprazno crkveno dvorište, dijelom zbog korone, dijelom i jer nema više ko da dođe – tako ove godine izgleda tužni Vaskrs u Okučanima, jer pada u dane stradanja i egzodusa Srba iz Hrvatske. Prva tri dana maja za Srbe iz Zapadne Slavonije već 26 godina podsjednik su na strašnu vojnu akciju “Bljesak” iz 1995. koja im je oduzela sve što su imali.
Za samo 36 sati, sa područja Zapadne Slavonije, koja je bila u sastavu tadašnje RSK i pod zaštitom UN-a, protjerano je 15.000 Srba, a 283 ubijeno ili nestalo. Za samo 162 žrtve do danas je rasvijetljena sudbina.
Crkveno dvorište sigurna je zona, u kojoj mogu bez straha, naglas, da kažu da su Srbi, ali i da se prisjete stradalih i nestalih. “Moji su preci ovdje došli prije Turaka”, kaže Milenko Јaćimović, a” ja danas ne smijem da kažem da je ovo moja, srpska zemlja”.
”Mi palimo svijeće, poklanjamo se žrtvama, dok drugi slave što su žrtve likvidirane, ubijene. To su mahom civili, žene, djeca, starci. U mom selu dvoje ljudi živi zsu apaljeni u kućama”, priča Јaćimović.
Odmah pored hrama Svetog Velikomučenika Dimitrija, podignuta je visoka katolička crkva, sa zvonikom koji nadjačava svaku molitvu i razgovor u komšijskom dvorištu, čak i na Vaskrs. Nerijetke su i provokacije iz okolnih dvorišta, baš u vrijeme kada se Srbi sjećaju stradalih. Čak i na Vaskrs, tu je i policija, zbog potencijalnih incidenata i provokacija.
Mladi, kojih je sve manje, kažu da za njih zakoni o zapošljavanju u institucijama ne važe, samo zato jer su Srbi.
”Vlada atmosfera straha i poniznosti, ljudi se srame, valjda zato što su mediji nametnuli stigmu da je riječ Srbin nešto negativno i nešto što je najgore na ovom svijetu”, kaže Goran Nogić, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine u Novoj Gradišci.
Teško je da nad Slavonijom ima premca kada je srpsko stradanje u pitanju, kaže episkop pakračko-slavonski Јovan, i podsjeća da bez sjećanja nema identiteta.
”Uvijek treba da imamo na umu ono što nam je ostavio patrijarh German 1984. u Јasenovcu – praštati moramo, zaboravljati ne smijemo. Јer zaboravljanje je suprotno svemu onome što je naš narod, što nam je Crkva dala, suprotno onome što nam je Hristos ostavio”, napominje episkop Јovan.
Posljednji popis, kažu mještani, otkriva da Srbi nestaju, ali ne zato jer umiru, nego što su umorni od borbe sa sistemom – pa tako od oca Srbina i majke Srpkinje, nema nijednog srpskog potomka, iako su im djeca živa i zdrava. Zbog težine srpskog imena, odriču se sopstvenog identiteta.
Samo u Okučanima, kako kaže lokalni paroh, ostalo je 57 srpskih kuća. U vrijeme vjerskih praznika i obilježavanja datuma stradanja, čak ni danas nije popularno biti Srbin u Hrvatskoj.
Pratite ”Micro mrežu”:
