U porodici Lučić u Višegradu živi nesvakidašnji ljubimac, srna koju su našli u selu i pripitomili. Ona ovoj porodici čini život ispunjenijim i ljepšim.
Događa se da odgojeno lane, koje odraste u srnu ili srndaća okruženo pažnjom čovjeka, želi ostati uz odgojitelja i neće da se vrati u prirodu. Ovakva priča zabilježena je u Višegradu. Pažnja starice koja je nepokretna i njena ljubav prema srni, učinili su da se osjeća kao član ove porodice.
“U selu sam vidio napuštenu srnu i mi smo je odgojili i godinu dana je pazimo. Ona sa nama živi kao član porodice. Najviše je baba voli jer je baba nepokretna. Ona dođe kraj nje, legne i pričaju”, kaže Radomir Lučić, vlasnik srne.
Iako stručnjaci tvrde da je spoj čovjeka i prirodne divljine nemoguć, u praksi ima primjera kako je sve moguće. Kada životinjama otvorimo svoje srce i pokažemo im dobrotu koju uvijek zaslužuju, one će odgovoriti zahvalnošću. Na pažnju nepokretne starice i na njenu brigu i privrženost, srna je uzvratila predanošću i pogledom punim ljubavi.
“Ne mogu da hodam, nepokretna sam i ona mi čini sretne dane, malo se zabavljamo. Ona ima svoj jastuk, a ja svoj”, priča Ratomirka Lučić, vlasnica srne.
Starica je srnu odgojila na flašicu i podarila joj bezbrižan život uz mnogo ljubavi. Ona kaže da osjeća zadovoljstvo, jer ostavlja pozitivan trag na ovom svijetu.
/bhrt/
