Sagrađena je 1872. godine. Predstavlja autentičnu zapadnjačku arhitekturu sa vrlo malo elemenata orijentalnog (što je za to vrijeme bilo novo).
Veoma lijepa fasada sa živopisnim bojama i polukružnim ukrasima na spratu, podsjećaju nas na izlazak sunca. To je najstarija kuća u Gradišci u kojoj još žive njeni vlasnici, porodica Jerković.
Autentična gradnja sa debelim gredama, širokim zidovima, drvenim stropom- šišatom i enterijerom iz prve polovine 19. v, bila je sigurna i 150 g. funkcionalna za stanovanje.
Enterijer je sa mnogo drvenih elemenata građanskog stila. Namještaj rezbareni sa dosta sakralnih objekata. Najvrjednija je autentična ikona Sv. Jovana Krstitelja, donesena kao porodična Slava iz Like. Ogledalo sa bogatim ramom, rađeno je u umjetničkoj radionici u Zagrebu. Dio stilske lampe petrolejke koja i sada može da svijetli, ali je prije svega ukras. Ikona Bogorodice sa Isusom, katoličke provijencije, neuobičajenog stila za naš kraj. Mnoštvo reprodukcija s kraja 19. i početka 20. vijeka.
Porodica je sačuvala vrijedne eksponate koje sam prikazao na fotografijama.Najvrjednija je orginalna “Singer” šivaća mašina, done- sena kao miraz u porodicu Obradović. Datira iz 1856. g. I sada čeka šivačicu.
Bodež sa kožnim koricama, ručne izrade. Drveni kalup za opanke. Natpis “Opančarska radnja Branko Obradović”. Istaknuta dozvola za državni monopol prodaje duvana. Mnogo porodičnih fotografija. Nažalost mnogima se izgubilo porijeklo i datum nastanka.
Kuća, imanje i kožarsko-opančarska radiona bili su vlasništvo porodice Obradović. Naslijedila ju je sadašnja domaćica Dobrila Jerković-Obradović.
