Uzgajanje lekovitog bilja na našim prostorima u poslednje vrijeme postaje jedan od novih vidova izvora zarade na mnogim poljoprivrednim gazdinstvima. Pretežno se uzgaja u zaštićenom prostoru u saksijama ili lejama. Neka istraživanja kažu da je isplativije uzgajati ljekovito bilje od drugih poljoprivrednih kultura. Prihod, koji se ostvari, može biti čak nekoliko puta veći od investiranih sredstava. Najveća zarada se može ostvariti uzgojem matičnjaka, koji se jernom posadi a raste i razvija se deset godina i svake godine donosi prihod uz minimalna ulaganja.
Iz grupe biljaka koji se gaje mogu se izdvojiti bijeli sljez i žalfija, kao začinsko bilje čijim uzgojem se ostvari visok prinos i profit po hektaru. Sa druge strane, kamilica je jednogodišnja biljka, u koju svake godine mora da se investira. Naša zemlja je veoma pogodna za intenzivno gajenje ljekovitog bilja. Smatra se da će ova grana tek ostvariti bolji položaj u odnosu na druge grane poljoprivrede. Vjekovna tradicija u sakupljanju lekovitog i aromatičnog bilja pospješuje samu proizvodnju i potražnju na tržištu.
Za uzgoj nane, kamilice, nevena i drugog ljekovitog bilja potrebno je ulaganje od 3 do 5 hiljada KM po hektaru, a godišnji prihod od ovog biznisamože da bude od od 5 do čak 12 hiljada KM po hektaru.
U Republici Srpskoj po procjeni postoji nekoliko manjih ili većih firmi koje se bave otkupom samoniklog i plantažnog gajenja ljekovitog bilja. Broj sakupljača koji žive od ove delatnosti u većem dijelu godine je znatan posebno se to odnosi na Hercegovinu. U ovom dijelu Republike velikih broj domaćinstava ostvaruje znatan prihod od berbe kadulje, vrijeska i nekih drugih biljnih vrsta. Na području planine Zelengore gdje raste divlja borovnica koja je neopreznim načinom berbe bila ugrožena i ove godine je na desetine porodica ubralo i prodalo vrlo značajnu količinu ove kulture. Nismo došli do preciznih podataka koiliko se godišnje ubere ljekobilja, osuši i pošalje na tržište BiH ili inostanom kupcu ali znamo da je to znatna količina. Mislimo da postoji sve izraženija potreba da se seosko stanovništvo prije stizanja za berbu ljekobilja treba edukovati I motivisati berbu na taj način što bi se organizovao otkup i tako izbjegnu mešetari koji najčešće varaju berače, tako što im plaćaju nisku cijenu a nije rijetko da i ne plate preuzetu robu.
O ovoj ideji treba razmisliti , preko zime koja je pred nama raspitati se o načinu uzgoja, kaoi o mogućnosti otkupa da bi se dolaskom proljeća počelo baviti ovim poslom za koji mnogi tvrde da može donijeti dobar profit.
