U gradu evropskog šampiona u rukometu, mnogi dječaci su umjesto fudbala i košarke izabrali rukomet u nadi da postanu najbolji u Evropi. U ranom djetinjstvu svi su sanjali o golovima i odbranama, titulama i peharima, a niko o redu, pravilima i kartonima.
Jedan od njih imao je druge snove, zamišljao je kako biti najbolji kada je najteže, kako u sekundi ispraviti nepravdu i kako u trenutku organizovati poštovanje pravila na terenu.
Sebastijan Karan Stojanov (24), jedan od najmlađih profesionalnih rukometnih sudija u BiH, sa nepunih 16 godina sudio je prvu utakmicu, a već sa 23 godine počeo je suditi Premijer ligu BiH.
Na terenu je mlađi od mnogih igrača, pa ga nekada, kaže, gledaju čudno i sumnjaju u njegovu sposobnost jer je mlad i kako on šaljivo kaže „nema bradu“, ali predrasude se brzo zaborave kada na terenu pokaže svoju vještinu brzog razmišljanja i donošenja pravih odluka u trenutku.
„Vrlo je važno imati tu sposobnost donošenja odluke kada vrijeme otkucava, to me je jako privuklo kod suđenja, a isto tako mi je dosta pomoglo u životu, prije svega da donosim kvalitetnije odluke.“, Istakao je Sebastijan kao jednu od prednosti svog zanimanja.
Vrlo mlad, ali isto tako odlučan, brzo je shvatio šta ga zanima. Iako je od malih nogu trenirao fudbal, to je trajalo sve dok rukomet nije postao centar njegove pažnje. Ljubav prema rukometu, priznao je, pojavila se slučajno.
Kada se preselio iz Kozarske Dubice u Banjaluku, osnovna škola „Bora Stanković“ imala je već tada rukometnu sekciju po kojoj je bila prepoznatljiva. U šestom osnovne, nastavniku rukometne sekcije bio je potreban jedan golman koji je trebalo samo da sjedi na klupi. Pitao je Sebastijana da se pridruži, što je on i prihvatio. Tako je ovaj mladić sasvim slučajno započeo svoju priču sa rukometom.
Poznato nam je da sportisti generalno nisu toliko zainteresovani za suđenje u istoj mjeri kao što su za sami sport. Ipak, način na koji je on otkrio svoju ljubav prema suđenju je neobičan i zanimljiv.
„Kad sam imao šest godina dobio sam Playstation 1 i igrao sam fudbal na njemu, ali oduvijek sam razmišljao kako bi bila dobra igrica da sam ja sudija i tada mi se stvorila želja, kada porastem želim da postanem sportski sudija.“ – objašnjava Sebastijan.
Zahvaljujući svom ambicioznom karakteru, mladi Banjalučanin je ubrzo ostvario svoju želju. Uprkos tome, on i dalje usavršava svoje vještine i ne želi da ostane na istom mjestu. Njegov krajnji cilj u svijetu rukometnog suđenja jeste Liga šampiona, koji namjerava ispuniti do svoje 30. godine.
Iako je nekima sama pomisao na odgovornost stresna. Sebastijanu je to svakodnevnica. Anegdote tokom suđenja prepričava uz smijeh. Jedna od takvih bila je kada je sudio na jednom od najvećih međunarodnih turnira u Pragu.
„U utakmici između ekipa iz Češke i Njemačke, svirao sam penal za gostujuću ekipu u posljednjim trenucima meča. Nijemci su postigli gol, a ja sam sa terena izašao ispljuvan i fizički i verbalno. Na sreću, takve situacije su rijetke, ali kada se dese onda se dugo pamte“, priznao nam je Sebastijan.
Da biste uspjeli u bilo čemu potrebna vam je podrška, a naš gost nam je priznao da je veliki broj ljudi zbog kojih on danas ovo što jeste.
„Moram prvo da se zahvalim roditeljima i djevojci što su bili uz mene, kao i kolegama na poslu koji me mijenjaju dok ja sudim utakmice. Ne treba ni zaboraviti moje trenere i sportske radnike, kao i moje mentore Saša Pandžić, Boris Šatordžija, Momčilo Momčilović, Acu Vrhovca i ostali bez kojih ja ne bih bio ovo što jesam.“ – završio je mladi rukometni sudija.
Karan je sudio utakmice i na 7. Međunarodnom rukometnom turniru „Mika 2021“, a do kraja sezone ga očekuju završnice takmičenja u Premijer ligi BiH i Prvoj ligi Republike Srpske.
Pratite ”Micro mrežu”:
