Treći februar zauzima posebno mjesto u istoriji Gradiške i šireg prostora Bosne i Hercegovine. Tog dana 1915. godine u Sarajevu je pogubljen Veljko Čubrilović, učitelj i društveni djelatnik, čiji je život bio neraskidivo vezan za prosvjetu, kulturu i ideju slobode.
Rođen u Gradišci krajem 19. vijeka, Veljko Čubrilović rano je pokazao interesovanje za obrazovanje i rad sa mladima. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Novom Sadu, a 1905. godine diplomirao je na Pravoslavnoj srpskoj učiteljskoj školi u Somboru.
Učiteljski poziv nije shvatao samo kao posao, već kao misiju, način da se kroz znanje i zajedništvo mijenja društvo u kojem je živio. Kao učitelj radio je u više mjesta, gdje je bio poznat po tome što je okupljao ljude, pokretao inicijative i podsticao kulturni i društveni život.
Veljko Čubrilović poticao je iz ugledne gradiške porodice koja je početkom 20. vijeka dala brojne ljekare, istoričare, pisce, prosvjetne radnike i revolucionare, ostavljajući snažan trag u društvenom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine tokom austrougarske uprave. Na spomen-ploči stare škole u Priboju zabilježeno je da je Čubrilović u ovom mjestu radio kao narodni učitelj u periodu od 1910. do 1914. godine.
Nakon Sarajevskog atentata 1914. godine, austrougarske vlasti pokrenule su opsežna hapšenja. Veljko Čubrilović uhapšen je i izveden pred sud, gdje je, nakon višemjesečnog zatočeništva, osuđen na smrt. Smrtna kazna izvršena je u ranim jutarnjim časovima, oko sedam sati, 3. februara 1915. godine. Čubrilović je pogubljen zajedno sa Miškom Jovanovićem i Danilom Ilićem. Njegov brat Vaso, najmlađi učesnik Sarajevskog atentata, osuđen je na dugogodišnju robiju.
Iako mu je život nasilno prekinut, sjećanje na Veljka Čubrilovića ostalo je snažno prisutno, posebno u njegovoj rodnoj Gradišci. Njegovo ime danas predstavlja simbol učitelja koji je vjerovao da obrazovanje, hrabrost i lična žrtva mogu promijeniti tok istorije.
