Pandemija korona virusa paralizovala je cijeli svijet. Čovječanstvo koje je u svojoj dugoj odiseji postojanja otišlo na Mjesec, sprema se otići na Mars, savladalo brojne epidemije i bolesti, prepolovilo glad i siromaštvo, stalo je pred najezdom sićušnog nevidljivog virusa, kao da nema više čarobnih moći koje je vjerovalo da posjeduje. Bolesti su nerijetko mijenjale svijet. Dobro poznata knjiga Suzan Sontag, „Bolest kao metafora“, u pandemiji korona virusa, može se danas promišljati u zaraznoj formulaciji „metafora kao bolest“ globalizovanog svijeta.
Šokantna slika pape koji se sam moli na praznom trgu Svetog Petra bez vjernika, koja je obišla svijet, najdramatičniji je prizor onoga šta nam se dešava. Pandemija koja je zaustavila NATO vježbe, terorizam ISIL-a, prekinula ratove u Libiji, Siriji i Avganistanu, stopirala talase masovnih migracija, odložila Olimpijske igre, Vimbldon, Eurosong, misiju kosmonata u svemir i održavanje izbora u mnogim zemljama, egzistencijalna je mora naše patogene stvarnosti. Beskućnici koji spavaju na parkinzima u Americi, sablasno pusti gradovi, infektivni pakao iz bolnice u Bergamu u Italiji, mrtva turistička mjesta, jednostavno svijet bez ljudi, apokaliptični je prizor našeg svijeta u doba korone. Horor masovnih grobnica ljudske nesreće u Njujorku, gradu simbolu globalizacije, iz zemlje koja je glavni globalizator svijeta, najtragičnija je opomena u ovom teškom trenutku po cijelo čovječanstvo.
Prinudna samoizolacija i karantin prilika su za vlastitu i kolektivnu introspekciju unutar nas samih i našeg globalnog društva i civilizacije i potrebnu autorefleksiju. Treba nam utemeljen uvid u ovaj svijet, otvoren i empatičan, bez maske na licu. Dobro došli u realnost našeg današnjeg svijeta. A ta realnost je sljedeća:
Enormno bogatstvo pojedinaca i klasa nasuprot ogromnoj nejednakosti i siromaštvu širokih slojeva stanovništva i čitavih regiona i zemalja. Plansko ukidanje socijalne države na nacionalnom nivou. Vidimo međusobno povezan i globalizovan svijet, i porast nacionalizma, protekcionizma, trgovinskih ratova i nezajažljive konkurencije na strateškim pitanjima koja se tiču svih. Dramatične posljedice neobuzdanog ekonomskog neoliberalizma u praksi i selektivo protežiranje vlastitih finansijskih i ekonomskih interesa, eksplotaciju radne snage i prirodnih bogatstva, uništavanje prirodne i životne sredine, masovne migracije i nepravedne sankcije prema čitavima narodima i državama. Konfliktno rivalstvo velikih sila u politici proizvodi nove sukobe i ratove.
Pandemija korona virusa krenula je iz Kine, simbolički od novog budućeg globalizatora, da bi se preko globalizovane Evrope vratila u SAD, dosadašnjem glavnom globalizatoru. Danas znamo da je popularno austrijsko skijalište Išgl u Tirolu, čija je radna snaga i klijentela tipično globalistička, iz profiterskih razloga zataškalo informacije o zarazi korona virusom velikog broja tamošnjeg džet seta, a potom se proširila na ostatak Evrope i svijeta. Ovaj virus nije iz Vuhana, nego iz Davosa. To je ono zimsko mjestašce u Švajcarskoj, svetilište postojeće neregulisane globalizacije, u kojem se okupljaljaju glavni upravljači i gospodari svijeta, hodočasnici i proroci globalnog neoliberalnog kapitalizma.
Virus pandemije širi se „kineskim putem svile“ i doslovno slijedi indeks globalizacije svijeta. Ako se bolje pogleda geografija širenja, virus se u veoma kratkom vremenu, najkraćom trasom globalizacije, proširio na 215 zemalja i teritorija svijeta. Iran je tu samo izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Ova pandemija pokazala je ranjivost naše civilizacije, kao i nemoć bogatstva protiv ovako jedne nepoznate destrukcije. Pandemijska kriza ogolila je ono što je već dugo poznato ali se svjesno ignoriše, a to je da su sve globalne međunarodne institucije i organizacije dugi niz decenija bile kidnapovane i uzurpirane od jedne hegemone sile, SAD i nihovih saveznika, tako da te organizacije nisu ostvarivale svoju izvornu misiju zbog kojih su osnovane, i ne reaguju pravovremeno na globalne prijetnje i izazove, već postupaju u skladu sa geopolitičkim potrebama i nacionalnim interesima SAD, umjesto međunarodne zajednice i cijelog čovječanstva. SAD su prvo potpuno preuzele, a posljednjih godina otkazale podršku pojedinim međunarodnim organizacijama značajnim za globalno djelovanje. Virus globalizacije koji se decenijama ubrzano širio, sada nam se u ovoj krizi vratio u obliku globalizacije virusa. Razlog tome je što je svijet do sada bio fokusiran samo na pozitivne koristi i prednosti procesa globalizacije, sistematski zapostavljajući njene negativne posljedice, kao što su porast nejednakosti i siromaštva, klimatske promjene, prirodne katastrofe, ukidanje i snižavanje radnih i drugih prava ljudi, uništavanje životne sredine, preseljenje proizvodnje, prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa i druge, koje izazivaju dramatične neravnoteže.
Međunarodni svjetski poredak nastao poslije Drugog svjestkog rata je zastario, nepravedan i ne odgovara promjenama geopolitičkih okolnosti i novoj realnosti. Da li je realno da Velika Britanija bude članica Savjeta bezbjednosti i ima pravo veta u OUN, a jedna Indija sa milijardu stanovnika to nije? Kako je moguće da čitav jedan višemilionski kontinent sa više od četrdeset država, kao što je crna Afrika, nema nijednu zemlju članicu Savjeta bezbjednosti OUN? Da li je prihvatljivo da SAD imaju ovakva osnivačka i glasačka prava u Svjetskoj banci, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i Međunarodnom monetarnom fondu? Zašto globalna solidarnost nije institucionalizovana na nivou cijelog svijeta, kako to zahtjeva sadašnja međusobna povezanost i zavisnost zemalja?
Užas globalne pandemije i realna prijetnja opstanku ljudske vrste, zahtjevaju promjenu i preoblikovanje dosadašnjeg koncepta globalizacije i postojećeg međunarodnog svjetskog poretka. Globalizacija nakon pandemije korona virusa, mora biti drugačija, ili će svijet nestati u nekoj sljedećoj globalnoj kataklizmi. Glavni princip nove postpandemijske globalizacije mora biti, da nema benefita globalizacije i prava bez odgovornosti i solidarnosti prema drugima i ostatku svijeta. Nema ekonomske globalizacije bez istovremene globalizacije ljudskih i socijalnih prava i međusobnih obaveza. U praksi to bi značilo da dosadašnji akteri globalizacije ne mogu uživati sva prava i koristi iz procesa globalizacije, a da istovremeno nemaju nikakve odgovornosti prema tom procesu i ostatku svijeta i čovječanstva. SAD su glavni korisnici ekonomske globalizacije svijeta, a istovremeno žestoki protivnici sporazuma o klimatskim promjenama i zaštiti životne sredine Ne može se biti glavni promoter ljudskih prava i sloboda i demokratije u svijetu, a istovremeno odbijati jurisdikciju Međunarodnog suda pravde u Hagu i svih globalnih pravnih institucija. Ne može se biti dio globalne zajednice, a za sebe tražiti poseban specijalni status i povlašten položaj u pogledu većine kodifikovanih prava u praksi i glavnim međunarodnim procesima, organizacijama i institucijama. Velike sile ucjenjuju i prisiljavaju male države da prihvate pravila međunarodnih regulatornih tijela, a istovremeno za sebe traže ekskluzivne izuzetke kako se ne bi odnosili na njih. Sada je prilika da se otpišu dugovi najsiromašnijih zemalja svijeta. Tipičan primjer tog globalističkog diskursa je to što BiH u sanaciji ekonomskih šteta ove krize, ne koristi svoja domaća jeftina sredstva Centralne banke BiH, već mora da uzima strane skupe kredite MMF-a. Ovo je bilo utopija, i prije a vjerovatno i poslije pandemije korona virusa. Zanimljivo je da su prvu pomoć pružile i iskazale solidarnost Kina, Kuba i Rusija, zemlje koje trpe ekonomske sankcije, kao vid unilateralne geopolitičke odmazde, više nego neke bogate i visokorazvijene države. Ovo je bilo utopija, i prije a vjerovatno i poslije pandemije korona virusa.
Postavlja se opravdano pitanje: Jesu li u ovoj distopijskoj krizi bez presedana, zakazale nacionalne države ili globalizacija? Reklo bi se, obje, jer su umrežene na varijabilnoj osnovi diskrepancije različitih prava i odgovornosti država i stvarnih potreba svijeta i čovječanstva. Ovakva sadašnja neregulisana globalizacija mora biti rekonfigurisana i koordinisana na osnovama suverenih i jednakih prava država, obaveza i odgovornosti. U protivnom imaćemo nekoliko paralelnih međunarodnih poredaka. U najgorem scenariju imaćemo više paralelnih svjetova, ekskuzivni klub bogatih zemalja, grupu zemalja u nekoj vrsti političkog karantina, zemalje u potpunoj izolaciji od ostatka svijeta, i otpadničke zemlje izvan međunarodnog poretka. U budućnosti mora postojati stalni institucionalni okvir za dijalog o svim opštim pitanjima čovječanstva, kroz mrežu multilateralnih organizacija saradnje, ravnopravnosti, solidarnosti, i odgovornosti svih za opstanak cijelog svijeta i čovječanstva. Novo liderstvo država u svijetu mora počivati na pozitivnim primjerima vođstva i širokom povjerenju ostatka svijeta.
Obrazac mišljenja dežurnih glasnogovornika moralne panike sadržan je u već pomalo otrcanim apokaliptičnim frazama, kako “poslije ovog više ništa neće biti isto”, i “ovo je kraj svijeta kakvog smo do sada poznavali.” U osnovi, neke stvari će se promjeniti, ali mnoge će ostati iste. Sada se opet samo govori o novcu, novom Maršalovom planu, kojim bi se sanirale ekonomske i finansijske štete izazvane pandemijom korona virusa, umjesto da se govori o suštini, promjeni paradagme društvenog i političkog razvoja i globalizacije, koja nas je dovela u ovaj civilizacijski ćorsokak. Na veliku žalost ogromnog broja preplašenog čovječanstva, postoji opravdan strah, da se ništa neće promjeniti, jer geopolitički interesi jednog broja zemalja, krupnog kapitala i profitera globalizacije, odbijaju bilo kakvo racionalno i urgentno regulisanje globalizacije na međunarodnom nivou svijeta. Današnje globalne političke elite nisu spremne promjeniti postojeću paradigmu ekonomskog rasta po svaku cijenu, globalne neoliberalne tržišne konjunkture i maksimizacije profita u svjetskim razmjerama.
Kao što je kineski ljekar Li Venlijang, pokušao bez uspjeha da upozori vlasti na epidemiju korona virusa, prije nego što je umro, na sličan način su zatočeni i ućutkani Edvard Snouden, Džulijan Asanž i drugi glasnici najavljivane apokalipse. Preživjeli smo prvi krug, za sada. Ali, možda nećemo preživjeti neki novi krug i sljedeću pandemiju. Sveta Korono, oprosti nam grijehe čovječanstva, lijek naš nasušni daj nam danas i izbavi nas od „opakog geoekonomskog/makroekonomskog virusa! Amin!
Autor je politikolog
