“Ipak, njihova ljubav bila je jača od svega. Petar je želio da se vjenčaju u crkvi u Jošavki što kaže u jednom svom pismu upućenom Milki, ali čuveni jošavački prota Petar Ivanković (1860 – 1941) nije želio da uđe u sukob sa uticajnim Milkinim ocem, pa je vjenčanje obavljeno tajno 18. septembra 1904. godine u crkvi brvnari u Romanovcima.
– Te noći kiša je lila kao iz kabla. Ja sam u Banju Luku došla iz Jošavke i ostala kod očevih prijatelja Anđe i Đorđa Marića. Petar je iznenada došao iz Gomjenice i tu me je našao. Vremena za čekanje nije bilo jer su mu švapski žandari bili za petama. Sa njima je bio ljuto zavađen zbog “Jazavca” i drugih djela. Tražio je od mene da se odmah vjenčamo i da pođem s njim u Srbiju. Nisam znala šta da mu kažem. LJubav prema njemu i strah od roditelja da se, kao najstarije dijete, udam na ovakav način potpuno su me zbunili. Petar i Anđa su navaljivali. Nisam imala kud – pristala sam – objašnjavala je Milka.
Pojavio se problem – gdje obaviti vjenčanje. U Banjoj Luci nisu smjeli, jer bi se svadbeno veselje završilo u zatvoru Crne kuće. Petar je predlagao da krenu u Romanovce kod prote Save Rađevića, njegovog druga i prijatelja, da se tamo vjenčaju. Iste večeri u fijakeru Koprivice krnuli su mladenci sa starim svatom Lazarom Marićem i kumom Dušanom Zito za Romanovce. Noć je bila kišna i olujna i za sve vrijeme puta teške kapi su dobovale po krovu fijakera. Ispostavilo se – tako će im biti kroz cijeli njihov život. U Romanovce su stigli oko ponoći, gdje ih je dočekao prota Rađević.
Sve je bilo spremno i vjenčanje je obavljeno pod vijencem od vinove loze, koji je na brzinu splela protina žena.
Veselje je produžilo do zore bez znanja i prisustva njenih roditelja. Izjutra su otputovali za Beograd, a odatle u Skoplje gdje je Petar dobio namještenje odakle će ubrzo biti protjeran zbog jedne objavljene satire.”
