Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju svetog Marka, pisca jednog od četiri jevanđelja.
Markovdan se u Srbiji obilježava i praznuje od davnina. Vjerovalo se da će onoga ko se danas ogriješi i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Zato na današnji dan zemljoradnici ništa ne rade na svojim njivama.
Ovo se smatra “blagim danom”, vremenom za odmor i molitvu. Ova tradicija se prenijela i na ostala zanimanja – danas nikako ne treba raditi jer se vjeruje da Sveti Marko hoda svetom sa korpom punom grada, pa onom ko radi šalje nevrijeme koje će ga pratiti preko cijele godine.
Takođe, ovo je loš dan za spavalice! Na ovaj dan, vjeruje narod, nikako ne valja drijemati preko dana jer će se onda biti bunovan, pospan i bolešljiv preko cijele godine.
Izuzetak su oni koji su već “zgriješili” i spavali na Đurđevdan – oni treba da odremaju neko vrijeme i na Markovdan jer će tako “poništiti dejstvo” pređašnjeg sna i neće ih stići “kazna”.
U Leskovačkoj Moravi se smatralo da kukuruz treba početi sa okopavanjem od Markovdana,kada je najbolje i kupus rasađivati – da bi dobro rodio. U Gornjoj Pčinji se Sveti Marko proslavlja pod nazivom Marko Gradobija, i ništa se nije smjelo raditi da ne bi grad pobio sav rod i ljetinu.
Današnji dan, nazivajući ga Mistrovdanom, naročito su praznovali kovači vjerujući da bi im miševi izgrizli mehove ako bi tog dana radili.
Dan posvećen Svetom apostolu i jevanđelisti Marku – Markovdan crkva praznuje 8. maja po Gregorijanskom kalendaru tj. 25. aprila po Julijanskom kalendaru. To je praznik posvećen Hristovom učeniku i prvom pomoćniku Svetog Petra, Marku, koji je na molbu vernika napisao knjigu i Isusovim čudesima i učenju.
Tako je prema predanju nastalo prvo jevanđelje.
Ko je bio sveti Marko?
Marko je bio saputnik i pomoćnik apostola Petra, koji ga je u svojoj prvoj poslanici nazvao svojim sinom, ali ne sinom po tijelu, nego po duhu. Kada je Marko bio s Petrom u Rimu, vernici su ga zamolili da im napiše o spasonosnoj nauci Isusa Hrista, njegovim čudima i životu.
Tako je Marko napisao jevanđelje, koje je vidio i apostol Petar, jedan od prvih 12 Hristovih učenika, i posvjedočio da je istinito. Petar je Marka postavio za episkopa i poslao ga u Misir da propoveda. Misir je u to vreme pritiskao gusti mrakom neznaboštva, idolopoklonstva, gatanja i zlobe. Sveti Marko je, uz Božiju pomoć, uspio da posije seme Hristove nauke po Liviji, Amonikiji i Pentapolju.
Iz Pentapolja je došao u Aleksandriju, gdje je zasnovao hrišćansku crkvu i postavio episkopa, sveštenike i đakone. Marko je svoju propovjed Marko potvrđivao mnogobrojnim velikim čudima. Kada su ga neznabošci optuživali da razara njihovu idolopokloničku vjeru i kada je gradonačelnik počeo da ga traži, Marko je ponovo pobjegao u Pentapolj, gdje je nastavio svoje djelo. Marko se poslije dvije godine vratio u Aleksandriju, na veliku radost vjernika, čiji se broj višestruko povećao.
Tada su ga uhvatili neznabošci, vezali ga i vukli po kaldrmi vičući: “Povucimo vola u obor”. Teško povrijeđenog i krvavog bacili su ga u tamnicu, gdje mu se prvo javio anđeo koji ga je hrabrio i krepio. Zatim mu se javio i sam Isus Hrist, koji mu je rekao: “Mir Tebi, Marko, jevanđeliste moj”, a Marko mu je odgovorio: “Mir i tebi, gospode moj Isuse Hriste”. Zlobni ljudi su sutradan izvukli Marka iz tamnice i ponovo ga vukli po ulicama i ponovo vikali: “Povucimo vola u obor”. Iznuren i izmožden, Marko je izustio: “U ruke tvoje, gospode, predajem duh moj”, i umro, 68. godine u Aleksandriji.
/Blic/
