Kalemar Miloš Babić iz Krajčinovca kod Gradiške, zaposlen u voćnjacima ”Agroimpeks” u obližnjim Trebovljanima, ukalemio je desetine hiljada jabuke, kruške, šljive, kajsije, breskve.
Babić nekoliko decenija kalemi voće, ukrasno bilje i cvijeće. On to radi u preduzeću, ali i nakon radnog vremena, kod kuće, u komšiluku, u lovu… Kalemljenje je njegova strast, ljubav i životni poziv.
”Kalemljenje sam zavolio u djetinjstvu, kada sam pokušavao od starijih naučiti kako se to radi. U početku nije bilo mnogo uspjeha, voće je kalemljeno uglavnom na procijep. Podloge su bile suviše debele, a kao izolator korišteni su blato, stajnjak, vosak”, prisjeća se Miloš Babić svojih početaka u kalemarstvu.
Usavršavanje
Vještinu je godinama usavršavao, znanje obogatio koristeći savjete stručnjaka, izučavao voćarsku literaturu i u potpunosti ovladao kalemljenjem. Sada je najpoznatiji kalemar u svome kraju, kojeg mnogi voćari i ljubitelji voća angažuju kako bi bili sasvim sigurni da će ovog ljeta obogatiti svoj voćnjak ili vrt mladim sadnicama.
”Najčešće koristim takozvani engleski spoj. Dnevno mogu ukalemiti 2.000 sadnica, od kojih se prima više od 90 odsto. To je suština ovog posla koji je za mene odavno postao rutina. Poslije radnog vremena, vikendom ili u dane praznika, dok sam u lovu uvijek imam i kalemarski nožić. Svaku podlogu, divlju voćku, kalemim autohtonim vrstama”, priča Babić, koji u cijelom Potkozarju i Lijevče polju, tokom lovne sezone, kako kaže, ostavlja voćni trag.
”Gdje god vidim dobru podlogu kruške, jabuke, trešnje ili druge voćke, obavezno u blizini potražim i kalem grančicu i ukalemim. Najviše tih voćki ostane na mestu gde je izniklo, u međi, na njivi, u šumi. Voćka će uvijek biti od koristi ljudima, pticama, svakome ko tu naiđe”, objašnjava kalemar Miloš Babić logiku koju godinama slijedi.
Stare sorte
On je veliki zagovornik očuvanja autohtonih, starih sorti voća koje uzbrzano nestaju. Samo pojedinci, uglavnom entuzijsti, među kojima su penzioneri ili poljoprivrednici, ponekad nomadi, spontano pokušavaju da ih sačuvaju.
”Nekada je svako domaćinstvo imalo po nekoliko stabala starih sorti voća, najviše jabuke, kruške, trešnje ili šljive. Generacije su odrastale i smjenjivale se, a voćke doživljavale i po stotinu godina, obilno rađajući. Sada je rijetkost pronaći takva stabla, koja su uglavnom u napuštenim krajevima, na imanjima, njivama koje niko ne obrađuje. Sa tih starih, izvaljenih, pokleklih ali dugovječnih voćki uzimam grane za kalemljenje i nastojim sačuvati stare sorte”, ispričao nam je Miloš Babić, koji u takvim prilikama koristi podloge divljih vrsta voća koje se prilagođavaju svakoj vrsti tla, otporne na biljne bolesti, sušu i druge elementarne nepogode.
Osnove voćarstva
Među njegovim omiljenim starim sortama jabuke su zelenika, šarenika, šipunja, petrovača, zimnjača, đedovača, a od krušaka kalemi lubeničarku, zobnjaču, medaru, ilinjaču, potom trešnje ašlame, đurđevke, hruštove, bijelice… Babić kaže da bi učenici u poljoprivrednim školama, a posebno studenti, primarno morali naučiti lekcije kalemljenja, jer je to osnov voćarske djelatnosti.
Ovaj voćar, kalemar, zaljubljenik u prirodu mnogo vremena provodi takođe u lovu.
”Lov je takođe moja velika ljubav. Ove godine sam nekoliko puta učestvovao u akcijama prebrojavanja divljači, prihrane, zaštite i obogaćivanja lovišta. Posljednjih nekoliko godina lovci iz Gradiške i okoline mnogo su doprinijeli povećanju brojnog stanja zečeva, fazana, srna i druge plemenite divljači. Imamo čime da se pohvalimo, ali se svakodnevno borimo da sačuvamo divljač”, naglašava Miloš Babić i podseća da kalemljenjem voćki u prirodi, u šumama i pustarama pomaže preživljavanju divljači koje se hrane voćem, raznose sjemenke i tako doprinose očuvanju voćnih vrsta.
Više vrsta na jednom stablu
U gradskim sredinama i vrtovima, gdje nema dovoljno mjesta za veće zasade, Miloš često na jednom stablu ukalemi po nekoliko vrsta iste voćne sorte. Tako često eksperimentiše s jabukama i kruškama.
”Već prilikom prvog kalemljenja na istoj podlozi, ukoliko ima više grana pogodnih za kalemljenje, ubacim po dvije ili tri sorte kruške ili jabuke. Poslije, kako se stablo razvija, na grane svake godine kalemim nove sorte. Tako za nekoliko godina na istom stablu dobijem veći broj vrsta koje djeluju sasvim dekorativno u vrijeme cvjetanja, ali i praktično, jer tokom cijele sezone uvijek po neka vrsta dospijeva, zri”, opisuje Miloš Babić svoje kalemarske eksperimente.
/Srpskainfo/
