U jeku poljoprivredne sezone u atarima širom Srpske vanredna situacija, natprosječan je rod povrća i voća, ali proizvođači ne uspijevaju obezbijediti prijeko potrebnu radnu snagu uprkos tome što su dnevnice, koje sežu i do 100 KM, podigli iznad svakog nivoa isplativosti.
Domaći poljoprivrednici već godinama kubure s nedostatkom sezonskih radnika, što zbog posljedica migracije, što zbog činjenice da je malo ko spreman da zasuče rukave radeći od jutra do mraka teške poslove u polju.
Iz sezone u sezonu problem poprima sve veće razmjere, a ove godine, sudeći prema riječima proizvođača, mnogo posla moglo bi ostati nezavršeno.
Predsjednik Udruženja povrtara RS Darko Ilić kaže da je trenutno posla na pretek. Siječe se kupus, vadi mladi krompir, beru krastavci, paprike ali su okolnosti u kojima posluju, priča Ilić, vanredne.
– Zbog visokih temperatura na njive izlazimo u pet ujutro i radimo malo iza podne, s tim da je srećan onaj ko nađe dva, tri sezonca i to ne svaki dan, nego bar tri dana u sedmici. Na domaćem tržištu rada više ne postoji kadar za poljoprivredu. Ljudi koje angažujemo uglavnom imaju između 60 i 70 godina života, praktično na izmaku fizičke snage koja je i najpotrebnija za rad u polju – priča Ilić.
Dodaje da je dnevnica za berbu i obradu povrća u prosjeku 70 KM, plus hrana, piće i obezbijeđen prevoz.
– Godina je natprosječna kad je u pitanju rod, svega je u izobilju, što automatski obara cijenu na tržištu. Kupus na veliko prodajemo po 25 feninga, krompir za 40, krastavac 30. Uz visoke nadnice koje moramo isplaćivati ekonomske dobiti neće ni biti, već sad smo u debelom minusu.
Ništa bolje neće biti ni u narednom periodu, ne znam šta nam je budućnost. Jedini način da ostanemo u poslu jeste da obradive površine prilagodimo radnoj snazi koju imamo u sopstvenom domaćinstvu – zaključio je Ilić.
Optimističan nije ni direktor poljoprivredne zadruge “Lijevče polje” u Mašićima kod Gradiške Duško Banjac koji potvrđuje da iz sezone u sezonu postaje nemoguće doći do radnika.
– Ozbiljniji proizvođači imaju svoje stalne radnike, koji im se vraćaju, ali sve su to ljudi koji su poodavno prevalili petu deceniju života. Zbog manjka radnika satnica na njivi je skočila na sedam KM, s tim da ima poljoprivrednika koji moraju platiti sezonce i po osam maraka ako je malo teži posao u pitanju. Uz obezbijeđenu hranu, piće i prevoz trošak premaši 100 maraka po radniku – priča Banjac za “Glas”.
Za dvadesetak dana kreće i potraga za beračima voća. Kruške su prve na tapetu, nakon čega će se sezonci preseliti na plantaže jabuka.
Predsjednik Udruženja povrtara RS Dragoja Dojčinović navodi za “Glas” da će na području Gradiške, Kozarske Dubice i Laktaša, gdje se zasadi voća prostiru na više od 2.000 hektara, trebati između 600 i 1.000 berača.
– To je ogroman broj ljudi i već sada očekujemo da će biti problema sa angažmanom. Najgore će biti krajem avgusta i početkom septembra, kad se zahukta berba jabuke koja je ove godine baš rodila. Malo nas tješi što je u Potkozarju ugašeno nekoliko firmi drvne industrije pa računamo da bismo tu mogli povući oko 100 radnika – priča Dojčinović.
Dodaju da im svake godine stignu i berači iz Srbije, Hercegovine i istočne Bosne, s tim da je njihov angažman znatno skuplji od domaćih snaga.
– Ko god dođe sa strane, moramo mu obezbijediti tri obroka, smještaj, čistače koji održavaju prostor, to su vrlo skupi radnici koji nisu pretjerano ni pouzdani. Mnogi dođu na par dana i odu, a nama trebaju ljudi koji će biti u berbi 60 – 70 dana. Najbolji, najodgovorniji i najozbiljniji su nam radno sposobni penzioneri koji čine više od 60 odsto angažovanih berača – kazao je Dojčinović i dodao da se dnevnica kreće od 80 do 100 KM.
Studenti i đaci
Dragoja Dojčinović kaže da, iako je vrijeme raspusta, ne mogu računati na ozbiljniji angažman đaka i studenata u voćnjacima.
– Nastojali smo više puta da uspostavimo saradnju sa Poljoprivrednim fakultetom u Banjaluci, ali, nažalost, oni nemaju mnogo upisanih studenata, dok sa drugih fakulteta mladi ne žele da rade iako bi mogli zaraditi lijep džeparac. Tek od srednjoškolaca ne možemo očekivati pomoć, neozbiljni su, i oni koji su dolazili napravili su nam više štete nego koristi. Ne žele da rade po pravilima struke – priča Dojčinović.