Dragoslav Šinik jedan od najvećih humanitaraca iz Gradiške obratio se javnosti. Njegov post prenosimo u cjelosti.
”Možda će neko pogrešno da shvati, ne zamjerim mu. Svako od nas nosi svoj krst i sam bira šta i kako će da radi u životu, svi imamo želje i snove. Ljepo je primiti zahvalnicu, priznanje, imati osjećaj da si na pravom putu. Ali, uvijek ostaje ona praznina, onaj dio priče koji se ne vidi. Meni je 45 godina, od toga pod nekim stresom dvije trećine toga i bez obzira koliko puta se digneš, padneš pa ustaneš, osjetiš da stariš i da te vrijeme gazi. Kada bi imao mogućnost da izrazim svoje želje, mogao bih pisati do sutra.
Nabrojaću samo neke jer ako u nešto vjeruješ, nadaš se da će se ostvariti.
Volio bih da moj sin, a sa njim i sva ostala djeca što prije krenu u dnevni centar jer godine izolacije su iza njih.
Volio bih da sutra onaj ko bude na vlasti obezbijedi organizovan prevoz za svu djecu sa smetnjama u razvoju, kako u dnevni centar, tako i u školu.
Volio bih da sva djeca koja u Gradišci završe treći nivo, da im se obezbijedi organizovan prevoz u centar “Zaštiti me” u Banja Luci i naredne tri godine u četvrtom nivou.
Volio bih da se steknu uslovi i da naša nepokretna djeca Kiki, Hana, Nemanja, Milica… dobiju mogućnost da imaju dnevno zbrinjavanje pet dana u sedmici, a ne da im se ukine taj jedan dan sedmično jer su iskoristili pravo na status roditelj njegovatelj.
Volio bih da svako dijete lijek diže u apoteci, a ne da ga traži preko društvenih mreža i razbija glavu kako doći do njega.”
Pišem ovo jer će doći dan da više neće biti Šilje, a iskreno još ne upoznah sličnog koji će ići mojim stopama.”
(DA NEKO POGREŠNO NE SHVATI, JA NIKOGA NE PROZIVAM NITI MI JE TO NAMJERA, SAMO SAM ŽELIO IZNjETI SVOJE ŽELJE. HVALA ISKRENIM PRIJATELJIMA, LJUBI VAS VAŠ ŠILJO)
