U ovom članku govorimo o vrstama sajberbulinga. Sajberbuling predstavlja savremeni oblik vršnjačkog nasilja, koji se sprovodi uz pomoć mobilnih telefona, računara i interneta. Najprije, ukazaćemo na podjelu sajber nasilja na direktne i indirektne napade. Takođe, objasnićemo i podjelu sajberbulinga prema specifičnim načinima izvršenja ovog oblika nasilja.
Sajberbuling se može direktno ili indirektno sprovoditi nad žrtvom od strane nasilnika. Direktno sajber nasilje predstavlja neposredno vršenje nasilja nad žrtvom, dok indirektno sajber nasilje obuhvata uplitanje drugih osoba, odnosno posrednika, sa ili bez njihovog znanja, a najčešće su to slučajni saučesnici koji ne znaju i nisu ni svjesni da su dio negativnih akcija prema žrtvi (Popović-Ćitić, 2009). Na primjer, jedno dijete će doznati lozinku Facebook profila drugog djeteta i sa toga profila će slati uvredljive i neprimjerene sadržaje njihovim prijateljima. U ovom slučaju svi će misliti da je stvarna žrtva ustvari taj koji je nasilnik. Ovo može izazvati niz drugih negativnih stvari, od toga da se prijatelji naljute na žrtvu, a roditelji je kazne. Takođe, administratori mogu isključiti (deaktivirati) profil žrtve na Facebook-u. U ovom slučaju oni su posrednici u nasilju, a da toga nisu ni svjesni. Napadi preko posrednika predstavljaju najopasnije oblike nasilja putem interneta, jer mogu uključivati odrasle osobe, koje nerijetko imaju mnogo lošije namjere nego djeca (Vejnović, 2013).
Autor Filip Mirić (2013) navodi da postoji devet oblika sajberbulinga koji se razlikuju prema specifičnostima načina izvršenja, a to su:
1. Vrijeđanje – Vrijeđanje ili flaming je oblik online „borbe“ koji se sastoji od kratke i žustre rasprave između dvije ili više osoba, bez obzira koju komunikacionu tehnologiju koriste. Započinje namjernim slanjem ili postavljanjem uvredljivih, zlobnih, ponižavajućih ili vulgarnih poruka.
2. Uznemiravanje – Uznemiravanje predstavlja ponovljeno slanje uvredljivih, provokativnih i hostilnih poruka jednoj ili više osoba. Slanje ovih poruka odvija se najčešće putem elektronske pošte. Međutim, upućivanje ovakvih poruka moguće je i putem javnih foruma (chat sobe), društvenih mreža, te putem mobilnih telefona kada se jednoj ili više osoba šalje na stotine tekstualnih poruka.
3. Ogovaranje (denigracija) – Ogovaranje predstavlja slanje ili postavljanje uvredljivih i neistinitih informacija o nekoj osobi od strane napadača, sa namjerom da se uništi žrtvina reputacija ili prijateljstvo. Ove informacije se u vidu slika ili izjava mogu prosljeđivati drugima putem e-pošte ili instant poruka, ali mogu biti objavljene i na internet stranicama i društvenim mrežama. Takođe, postoji mogućnost slanja i objavljivanja izmijenjenih fotografija sa seksualnom konotacijom.
4. Lažno predstavljanje – Kod lažnog predstavljanja napadač obično koristeći šifru pristupa nalozima druge osobe i u njeno ime komunicira sa drugim osobama na neprimjeren i negativan način, pretvarajući se da izražava njeno mišljenje. Koristeći šifru profila druge osobe napadač može izmijeniti profil te osobe postavljajući neprikladne, provokativne i ponižavajuće informacije, slike i druge materijale. Najteži oblik lažnog predstavljanja jeste plasiranje provokativnih i uvredljivih sadržaja u grupe mržnje ili grupne forume, ostavljajući tako ime i prezime, broj telefona ili adresu osobe u čije ime se predstavlja, što može olakšati pronalazak žrtve od strane članova grupe i nanošenje štete istoj.
5. Nedozvoljeno saopštavanje – Osnovna karakteristika ovog oblika sajber nasilja jeste pretvaranje tuđih privatnih informacija u javne, odnosno iznošenje istih u javnost.
6. Obmanjivanje – Kod obmanjivanja napadač putem prevare ili lukavstva otkriva tajne, lične i ponižavajuće informacije o žrtvi i plasira ih među druge ljude. Obmanjivanjem ili pomoću lukavih trikova napadač dolazi do povjerljivih informacija od žrtve, a zatim ih bez znanja žrtve online prosljeđuje. Treba napraviti razliku između autinga i obmanjivanja, jer kod autinga napadač na legalan način dolazi do informacija o žrtvi.
7. Isključivanje – Isključivanje predstavlja indirektan metod sajber nasilnika kojim oni žrtve isključuju iz online grupa ili zajednica, koje su zaštićene šifrom. Isključivanjem se smatra i ukoliko neko ne odgovori na instant poruku ili email dovoljno brzo koliko bi to druga strana željela.
8. Proganjanje – Proganjanje predstavlja upotrebu sajber komunikacije u cilju proganjanja druge osobe putem repetitivne, uznemirujuće i prijeteće elektronske komunikacije, odnosno najčešće privatnim kanalima komunikacije. Žrtve ovog oblika sajberbulinga strahuju da se nasilje ne nastavi i u stvarnom životu.
9. ”Veselo” šamaranje – Ovaj oblik sajberbulinga je relativno nov, a sastoji se u tome da neka nepoznata osoba, bez posebnog razloga ošamari drugu osobu, a cijeli incident se snimi ili fotografiše, a zatim se taj sadržaj objavljuje ili šalje elektronskim putem. Napadači, najčešće tinejdžeri govore da je to samo šala, pa odatle i naziv „veselo“ šamaranje, ali ponekad ovo šamaranje može dovesti i do ozbiljnih posljedica po žrtvu.
Literatura:
1. Popović-Čitić, B. (2009). Vršnjačko nasilje u sajber prostoru. Temida, Vol. 12, br.3, str. 43-62.
2. Vejnović, D. (2013). Teorija i praksa vrsta vršnjačkog nasilja. U: Šikman, M. (ured.), Vršnjačko nasilje (etiologija, fenomenologija, načini prevazilaženja i komparativna iskustva) (str. 69 – 78). Banja Luka: Visoka škola unutrašnjih poslova.
3. Mirić, F. (2013). Oblici vršnjačkog nasilja putem interneta i društvenih mreža. U: Šikman, M. (ured.), Vršnjačko nasilje (etiologija, fenomenologija, načini prevazilaženja i komparativna iskustva) (str. 397 – 408). Banja Luka: Visoka škola unutrašnjih poslova.
Pratite ”Micro mrežu”:
