Živimo u neviđenom sranju od zemlje. U Saboru sjede retardi koji jedva sriču hrvatski. Stalno nam prijete četnicima. Nalaze Srbe i u hrvatskim Srpkinjama bez maternice. Premijer nam je visokokvalificirana neznalica širokoga spektra.
Predsjednica je nešto čime upravljaju Ameri puni poštovanja prema njenoj praznoj glavi obloženoj umjetnim dlakama. Hrvatski katolički svećenici, kardinali i ostale u zlato obučene spodobe, najkvalificiraniji su ginekolozi u Hrvatskoj. Opsjednuti su pičkom, teoretski. Znaju koliko se često mora upotrijebiti, kako i s kim. Svaka hrvatska pička koja skrene sa katoličke putanje je Sotona.
Nije da se ne razumiju i u kolonoskopiju. Protive se teorijama kako se kolonoskopija koristi samo kod bolesnika, uglavnom starijih ljudi, i uvijek uz pomoć kolonoskopa. Hrvatski katolički svećenici u svemu pa i u tome zalažu se za normalan put. Sve što se miješa u “prirodno”, primjerice abortus je miješanje u prirodan tijek trudnoće, treba osuditi. Nemajku spaliti. Buduće nemajke rastegnuti na hitnom referendumu. Abortus je neprirodan kao što je neprirodno i kontroliranje debelog crijeva rektoskopom.
Ona, rektoskopija, smije se primjenjivati samo kod dječačića i samo uz pomoć blagoslovljenog, katoličkog, svećeničkog, hrvatskog kurca. Ako se jednom, naravno da neće u katoličkoj Hrvatskoj, skupi grupica perverznjaka i krene prosvjedovati protiv prirodne kolonoskopije kod maloljetnih dječaka, Katolička crkva će se uz pomoć zagrebačkog gradonačelnika, nekoliko katoličkih udruga, biskupa i kardinala založiti za raspisivanje referenduma.
Pitanje će glasiti: jeste li ZA da se vaši dječaci kolonoskopiraju prirodnim putem? Sa velikom se sigurnošću može reći da će 99% građana ove zemlje glasati ZA. Ostali će četnici, i Srbi i Hrvati, varate se ako mislite da među Hrvatima nema četnika, u gledanoj emisiji Hrvatske dalekovidnice “Služimo tebi, Gospode” morati odgovoriti na pitanje, gdje ste bili ’91.
Sve su ove činjenice opće mjesto, zbog njih je pola Hrvatske već dalo petama vjetra i pobjeglo u zemlje kojima vlada Sotona. Ostali su samo stari, nemoćni i moćni. Mi stari i nemoćni pomirili smo se sa stanjem u kome živimo. Imamo krov nad glavom, doduše jugoslavenski, djeca su nam u Švedskoj, hrvatski kardinali svoj kolonoskop nikad neće uvaliti u našu staru guzicu, doduše neće ni liječnici, liste čekanja su kilometarske.
Piti ne smijemo, jesti ne smijemo, jebati (se) ne možemo. Nama starima i nemoćnima tako malo treba. Jedna mačka ili pas, debela deka, kontejner u blizini kuće, lijep izlazak sunca i to bi bilo to. Bolje nam je nego bogatima u Londonu ili Parizu koji ujutro krenu na posao, a već u dva sata popodne ih netko obducira. Bombe, teroristi, islamisti… Živim u Rijeci, jest da su jednom, zaboravila sam zbog čega, islamisti napali našu policijsku stanicu, ali kad je to bilo? Danas mi stari Riječani možemo u miru uživati i u ovakvoj zemlji.
Kad… Moja susjeda je pred pola sata iz kontejnera izvukla šest plastičnih boca, jedna je bila umotana u Novi list. Tko oko mene može kupiti Novi list? Baš smo ga s užitkom čitale. A onda smo naletjele, jebiga ga, tako ti je to kad čovjek iz kontejnera ne izvlači samo plastične boce i dobar komad mesa, na izjavu ministra obrane Damira Krstičevića. “Pa nije to baš tako, ono što je vrlo bitno, mi kao Hrvatska surađujemo s našim prijateljima i saveznicima.” (o američkim vojnim transportima iz Zračne luke Rijeka koji navodno prebacuju oružje i municiju na Bliski istok)
Sjetila sam, bilo je to 1995. godine, kako sam se bojala dok nisam čula da su mi djeca preživjela. Naravno da će teroristi, islamisti, svi su oni isti, jel’ tako, opet udariti na Rijeku. Ali, jebe se meni. I moja djeca i moji unuci su u Njemačkoj koja je odbila “vojne transporte svojim prijateljima i saveznicima”. A onda mi je palo na pamet. Teroristi će doći u Hrvatsku, ali neće Rijeku napasti. Premala je ona. U Zagrebu će se dizati u zrak u svakom trenutku, na svakom mogućem mjestu. Zagreb je metropola, mi smo pripizdina.
Možda će bombe koje će razoriti Zagreb pobiti sve hrvatske katoličke rektoskopere? Možda će se netko dignuti u zrak u Hrvatskom časnom domu? Ili pred nekim hramom lažnih dragovoljaca? Neka, neka, neka samo lete sa Krka avioni puni oružja prema Bliskom istoku. To je mali korak za Krčki aerodrom, a mogao bi biti veliki korak za Hrvatsku.
/rudan.info/
